Zanimanje za mudrost dugog je vijeka pa tako najstarije zapise nalazimo u egipatskim spisima koji datiraju oko 3.000 godina prije Krista. O mudrosti postoji čitav niz poslovica i njome su se često bavili filozofi i teolozi, no psihološka istraživanja mudrosti dugo su izostajala i relativno su novijeg datuma.
Mudrost se često cijenila kao plemenita osobina ličnosti, kao vrlina ili karakterna crta, a danas se smatra znakom psihosocijalne zrelosti i vrhuncem ljudskog razvoja. Mudrost omogućava prilagođavanje okolini i pronalaženje smisla u životu, a znanstvenici tvrde da predstavlja ključni faktor u stvaranju dobroga života. Praktično djelovanje, razmišljanje, učenje iz vlastitih iskustava, razmatranje temeljnih postavki i vrijednosti u životu, otvorenost prema novim iskustvima te humor, mogu pomoći ljudima da žive zadovoljavajući život.
I baš kao što se ljudi međusobno razlikuju po osobinama ličnosti, sposobnostima i vještinama, isto se tako razlikuju i po mudrosti. Neki ljudi imaju više razvijene neke aspekte mudrosti od drugih pa tako postoje pojedinci koji s lakoćom mogu zamisliti ili shvatiti tuđe stajalište (što nazivamo afektivnom komponentom), dok drugi lakše objektivno sagledavaju neku složenu situaciju i moguće posljedice djelovanja (kognitivna komponenta). Smatra se da su mudre osobe kompetentne i uspješne ne samo na osobnom planu, već da te svoje pozitivne osobine šire i prema drugima. Upravo je zbog toga traganje za mudrošću važan cilj u životu jer utječe na dobrobit ne samo pojedinca već i zajednice.
Mudrost se na razvija u vakuumu, već nastaje tijekom života kroz svakodnevno postojanje. S obzirom na to da stariji ljudi imaju više životnog iskustva, često se mudrost povezuje sa starošću. No, bilo bi sasvim pogrešno smatrati da se mudrost javlja samo u starijoj dobi: postoje mladi ljudi koji su mudri, a postoje i stariji koji to nisu. Za razvoj mudrosti nije bitno samo kumuliranje općenitih iskustava, već su važna teška, moralno izazovna iskustva koja traže izvjesnu dubinu i promišljanje.
Stoga, 76-godišnjak koji je provodio udoban i bezbrižan život svakako ima više općih životnih iskustava negoli 26-šestogodišnja samohrana majka koja se bori za preživljavanje u siromašnoj okolini. No, njegovo biranje odijela za odlazak u kazalište ne ubraja se u isti red odluka kao primjerice njezino o tome treba li dati vlastito dijete na posvajanje jer bi možda tako imalo bolji život.
Tijekom tisućljeća ljudska je vrsta pružila nesumnjive dokaze svoje inteligencije i kreativnosti kroz razvoj civilizacije, kulture, znanosti i tehnologije. No, ogromni pomaci u razvoju tehnologije (uključujući i one destruktivne), nisu praćeni i odgovarajućim razvojem mudrosti u odnosu na uporabu te tehnologije. Nerazmjer i nesklad između intenzivnog razvoja tehnologije s jedne strane i izostalog razvoja mudrosti s druge, stavlja svijet u ogroman rizik. Kamo žurimo, zašto stvaramo i čemu sve to – pitanja su za koja bi bilo mudro što prije pronaći pravi odgovor. (dr. sc. Neala Ambrosi-Randić)