7. tjedan psihologije: I oni mogu živjeti u zajednici

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Osobe s invaliditetom su osobe koja imaju dugotrajna mentalna, tjelesna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Takve su osobe kroz ljudsku povijest uglavnom bile degradirane i obespravljene, često obilježavane kao devijantne i nepoželjne te ih je kao takve trebalo izdvojiti iz društva zbog čega su sve do sredine dvadesetoga stoljeća uglavnom bile obuhvaćene isključivo segregacijskim sustavom tretmana.

Uključivanje u zajednicu

Danas se politika prema osobama s invaliditetom zasniva na suvremenim međunarodnim standardima zaštite i promicanja ljudskih prava osoba s invaliditetom, posebice u području izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom kako bi mogle ravnopravno sudjelovati u građanskim, političkim, ekonomskim, društvenim i kulturnim područjima života. Ustav RH izravno jamči posebnu skrb države u zaštiti osoba s invaliditetom i njihovo uključivanje u društveni život.

Ministarstvo socijalne politike i mladih provodi proces transformacije i deinstitucionalizacije domova socijalne skrbi s ciljem socijalnog uključivanja korisnika u život zajednice što je moguće jedino smanjivanjem broja korisnika u institucionalnom smještaju i povećanjem broja korisnika u zajednici širenjem mreže usluga sukladno potrebama osoba s invaliditetom.

Tako se, pored ostalih, razvijaju usluge organiziranog stanovanja uz podršku u svrhu unaprjeđenja kvalitete života osoba s mentalnim oštećenjima i njihovog aktivnog sudjelovanja u životu zajednice. Dobrobiti korisnika ovakvim oblikom zbrinjavanja su neovisnije planiranje života i život u zajednici, primjereniji i kvalitetniji život korisnika, povišen stupanj neovisnosti i osobnog razvoja, usvojene vještine vođenja brige o sebi, sudjelovanje u aktivnostima svakodnevnog života, uključenost u aktivnosti zajednice. Tijekom 2012. godine stručni radnici Doma za odrasle osobe „Vila Maria“ započeli su s pripremom i osposobljavanjem nekih svojih korisnika za uključivanje u program organiziranog stanovanja uz podršku.

Tijekom studenog 2012. godine četiri korisnika izmještena su iz doma u stan u centru Pule. Za korisnike je u početku osigurana 24-satna podrška, ali se nakon određenog vremena smanjila, sukladno s podizanjem stupnja samostalnosti i njihovog uključivanja u različite dnevne programe. Korisnicima se tako pružila mogućnost da žive u zajednici iz koje dolaze, te su na taj način bliže svojoj obitelji i prijateljima odnosno zajednici u kojoj su ranije živjeli.

Sami si organiziraju život

Smještajem korisnika u manje stambene zajednice osiguran je veći standard života od onog kojeg imaju u instituciji, posebice kada se govori o mogućnosti biranja među opcijama i donošenja odluka o svom životu, organiziranju slobodnog vremena, mogućnosti odabira kada i što žele jesti, kupiti, s kim i kada se žele družiti, izbor ljudi s kojima dijele prostor u kojem žive, uključenost u život.

Danas su to vrlo zadovoljni korisnici koji nas još uvijek posjećuju u domu, ali se ne žele vratiti živjeti u dom, jer su pronašli ispunjenje i sreću u životu primjerenijem čovjeku. A mi nikada ne bismo smjeli smetnuti s uma da svatko u našoj zajednici zaslužuje biti dio te zajednice te da snosimo odgovornost za razvoj tolerantnijeg društva koje je sposobno zadovoljiti potrebe svih svojih članova. (Neda Nefat, psihologinja u Domu za psihički bolesne odrasle osobe Vila Maria, Pula)


Podijeli: Facebook Twiter