Kad bismo bili malo ironični, došli bismo do zaključka da ove godine Mostri nije ni trebao ekumenski žiri jer je posao umjesto njega ionako obavio onaj glavni kojim je predsjedavao režiser Michael Mann.
Možda nijedno njeno izdanje nije toliko forsiralo religijske teme u korelaciji sa svim formama nasilja. No, budući da su u festivalskom žiriju bili zastupljeni prilično radikalni umjetnici poput Marine Abramović, Arija Folmana i Pabla Trapera, kojima brutalnost filma i teatra nije strana, njihove odluke nisu nimalo iznenadile ma koliko je riječ o filmovima koji igraju na eksces.
Kršćanstvo kao pokora (Raj: Vjera), kršćanstvo kao samilost (Pieta), američke sekte (The Master) - to su filmovi koji su pobrali najvažnije nagrade na Mostri. Da bi apsurd bio veći, režiser pobjedničkog filma "Pieta" Kim Ki-duk reciklira Traperove teme.
"Za mene je život sadizam, nasilje nad samim sobom i mazohizam" - kaže režiser pobjedničkog filma Kim Ki-duk. Takozvani korejski ekstremni film postao je festivalski raison d'etre, kao da drukčiji ne postoji. No, Ki-dukov komad više je religijski na alegorijskom nego vizualnom planu.
Dodijeliti filmu "The Master" prevažnog Srebrnog lava za režiju znači nagraditi film koji se doima kao da je režiran pod hipnozom, i to je veoma hrabra i radikalna odluka. Ovo je jedini film iz čitavog opusa Paula Thomasa Andersona koji se gleda u svojevrsnom stanju hipnoze, kao što je i gluma njegova tandema Joaquin Phoenix & Philip Seymour Hoffman krajnje hipnotička uz repetitivno hipnotičke partiture Jonnyja Greenwooda (Radiohead). To je film koji nas davi do kraja.
No, poput Phoenixa i Hoffmana, i lice izraelske glumice Hadas Yaron u velikom antropološkom filmu "Ispuniti prazninu" koji je ambijentiran u još jednom religijskom miljeu, konkretnije, među hašidskim Židovima u Jeruzalemu, igra na snažnu ekspresivnost, dok u isti mah emanira nevjerojatan strah i žudnju.
Priznajemo, nismo oduševljeni odlukom žirija da glavna nagrada ode u Ki-dukove ruke. Potajno smo priželjkivali da je dobije "Outrage Beyond" Japanca Takeshija Kitana, koji je u odnosu na "Outrage" ono što je Toov "Election 2" bio u odnosu na "Election". S druge strane, Assayasov genijalni "Apres Mai" (Poslije svibnja) morao se zadovoljiti tek nagradom za scenarij, iako je zaslužio puno više.
Inače, toliku koncentraciju nasilja na Mostri možda bi najbolje objasnila Hannah Arendt, čiji je biopic ovih dana snimila Margarethe von Trotta s Barbarom Sukowom u glavnoj ulozi slavne njemačke filozofkinje. Iako je Mostra za taj film bila spremna učiniti sve da ga dobije, Von Trottin film "Hannah Arendt" otišao je u Toronto.
Uostalom, ako je Toronto, recimo, ubo "Beijing Flickerse" Zhanga Yuana, Mostri se dogodio veliki doks "Tri sestre" Wang Binga, zasluženo proglašen najboljim filmom iz paralelne selekcije "Horizonti". Bilo kako bilo, nastavi li iduća jubilarna Mostra s (anti)klerikalnim trendom, možda bi umjesto Zlatnog lava trebalo kao glavnu nagradu uvesti Zlatno raspelo. (Iz Venecije Dragan RUBEŠA)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU