Predstava naziva "55+" Montažstroja u režiji Boruta Šeparovića na daske Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula dovela je 43 naturščika starijih od 55 godina, koji su u dva i pol sata govorili o najvažnijim trenucima svojih života. Socijalno angažirana predstava u kojoj je Šeparović sakupio iskustva, emocije i vještine običnih ljudi zapanjuje svojom jednostavnošću i rasponom emocija koje pobuđuje u gledatelju.
U uvodnom dijelu "glumci" su sjedili u prva dva reda partera dok su kamerom i mikrofonom snimane izjave o tome kako protagonisti zamišljaju vlastitu smrt. Izjave su projicirane na velikom platnu na pozornici, a samo snimanje bilo je beskompromisno - kamera i mikrofon nisu čekali da glumci dođu do kraja svojih izjava, već su "bezobrazno" skakali od jednog do drugog stvarajući tako privid beskonačnog tijeka misli.
U drugom dijelu glumci su se jedan po jedan penjali na pozornicu, gdje su ih ponovno dočekali kamera i mikrofon. Svaki je pripadnik generacije 55+ na raspolaganju imao onoliko sekundi koliko ima godina, i u tom je vremenskom rasponu imao priliku nešto ispričati ili napraviti.
Većina je sekunde koje život znače iskoristila da ispriča pokoju anegdotu iz vlastitog života, tragičnu priču koja ih je obilježila, probleme koji ih muče, no bilo je i onih koji su se samo smijali, plakali, pjevali ili pak stajali na jednoj nozi.
Zadnji dio predstave postavlja sve glumce na pozornicu, a oni održe politički miting. Skup počinje govorom Franje Tuđmana na saboru HDZ-a u Lisinskom 1990. godine, o zadaćama slobodne Hrvatske - od privatizacije do obnove pravosuđa. Tuđmanov govor odličan je šlagvort za govore pripadnika generacije 55+ koji se osvrću na situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi nakon 20 godina lopovske pretvorbe.
Predstavu "55+" neki su kritičari s pravom usporedili s teatrom potlačenih Augusta Boala, uz nužno pojašnjenje da u Šaparovićevom komadu nema interakcije s publikom. Važno je napomenuti da "55+" ne "glumi" klasičnu predstavu s naturščicima i te pretenzije uopće nema. Sam redatelj u zadnjem dijelu prekida predstavu i objašnjava publici da će sva 43 protagonista održati svoj politički govor te da se od gledatelja ne očekuje da ih poslušaju do kraja.
Socijalni eksperiment koji je Šeparović postavio na daske ima više vrlina i, osim možda predugog trajanja, gotovo i nema mana - tko smo, što nam se dogodilo i što smo učinili najbolje ćemo doznati ako to, bez srama i laganja, priznamo sebi i ispričamo svima… (B. VINCEK)