Njegove ste karikature kad-tad vidjeli jer ih je u proteklih 50 godina neprestano objavljivao u stotinjak novina u bivšoj i sadašnjoj državi, uključujući i u Glas Istre i njegovom humoristično-satiričkom prilogu La kost. Njegovo ime je Mario Višković, potpisuje se kao Viško, a pola stoljeća plodonosnog rada povod je za naš razgovor.
Rođen je 1946. godine u Labinu, gdje je završio srednju školu za strojarskog tehničara. Radio je u konstruktorskom odjelu Prvomajske iz Raše sve dok je to poduzeće postojalo, a onda je otišao u mirovinu. Živi i crta u Trgetu.
- Sa mnom je srednju školu pohađao Milan Soilić, koji je volio crtati zamkove, što su mu novine objavljivale. Tako sam i ja nacrtao neku staru kuću, poslao u Borbu i oni su objavili. Nakon toga svidjele su mi se karikature Rudija Stipkovića u Sportskim novostima, pa sam im poslao karikaturu Vlade Kovačevića, tada popularnog nogometaša Partizana. I nju su mi objavili i to mi je dalo poticaja da nastavim. To je bilo 1963. godine i zato kažem da se lani navršilo pedeset godina moje karijere, priča Višković.
- Znate li koliko ste karikatura nacrtali?
- Imam sedam albuma, svaki s oko tisuću objavljenih radova. Kažu da sam sportski karikaturist, ali to je zato jer su mi takve novine najviše objavljivale. Jednako tako crtao sam pjevače, glumce, političare, itd.
- Uvijek je to portretna karikatura?
- Probao sam crtati i humoristične crteže, ali mi to ne ide. Preuzeo sam Stipkovićev stil: novinska karikatura, bez šaranja, samo čista linija. Uz Stipkovića cijenim i druge karikaturiste, kao što npr. Reisinger koji je kompletan majstor - i portretist, i komentator, a sviđalo mi se i kako je radio Renzo Koren, nekada suradnik La kosti i Glasa Istre.
- Koliko vam treba da nacrtate jednu?
- Neki put je dovoljno i pet minuta, nekad dva sata, a kada mi je zaista stalo da to ispadne što bolje, onda potrošim i po osam sati. Meni je to zadovoljstvo, pa mi nije važno koliko mi vremena uzme. Općenito, nisam brzopotezni crtač. Najprije radim u olovci, pa onda linije povlačim tušem.
- Je li se kada netko naljutio kada je vidio kako ste ga nacrtali?
- Nije. Jednom sam nacrtao direktora Prvomajske Duilja Belića u kratkim hlačama, pa sam se pribojavao njegove reakcije, ali sve je prošlo u redu, bio je zadovoljan.
- Koji su vama najdraži radovi?
- Najuspjelijima smatram karikaturu Jasera Arafata, zatim labinskog gostioničara Jose, nogometaša Šekularca i svog brata. Bivšem predsjedniku Mesiću poslao sam njegove karikature, a on mi je vratio kopiju sa svojim potpisom. (R. SELAN)