Život mu je bio pretijesan i prekratak za sve što je naumio. Sanjao je, među ostalim, da napiše roman o učiteljima na selu. Pridružio se svojima - majci Foški i ocu Petru - na krajnjem jugu Istre: umro je na 27. srpnja 1967., a imao je samo 62 godine. Ime mu je Tone Peruško.
Učitelj, pedagog, profesor, upravitelj, direktor, inspektor, novinar, vrlo plodan pisac, osnivač Pedagoške akademije u Puli… Za Peruška je Istra postala program, opsesija čak. Za sve inspiraciju nalazi u strasnom poistovjećivanju s Istrom, s otetim i pregaženim domom. Službovao je u Dugopolju, Zagrebu, Rijeci i Puli. Žarko se želio vratiti u Istru. To se i obistinilo, na njegovu radost, i radost Istrana.
U Dugopolju, Dalmatinskoj zagori, uz velika i mala slova, te dva plus dva su… Učio je ljude u tom kamenjaru kako urediti vrt, saditi povrće, uzgajati pčele. Borovoj šumici u Dugopolju dali su ime Peruškov gaj. Ostavio je mnoge gajeve, a ne samo onaj dugopoljski.
Kao publicist, urednik i novinar tjednika Istra, tridesetih godina prošloga stoljeća, budno je pratio sudbinu Istrana pod vlašću fašizma. Njegov prijatelj i drug iz djetinjstva, Premanturac, novinar Ive Mihovilović, čuveni Večernjakov Spectator, rekao je: "Kroz osam godina kao suradnik ili glavni urednik lista Istra dao je u tom listu osobito snažno i trajno obilježje svoje ličnosti." (U rodnom mjestu, dok je Tone učio postolarski zanat, zajedno s Ivom laća se pisanja i izdavanja lista Trubilo).
Tijekom Drugoga svjetskoga rata priključio se partizanskom pokretu. Nakon rata dolazi u Rijeku, bio je zamjenik glavnog urednika Glasa Istre; objavljivao je pedagoške i domoljubne članke i u Novom listu. U Rijeci je usto predavao hrvatski jezik u ondašnjoj Talijanskoj gimnaziji. U Zagrebu je opet 1949., tada na čelu X. gimnazije, zatim inspektor Ministarstva prosvjete, pa profesor na Višoj učiteljskoj školi. Godinu dana kasnije pokrenuo je Školske novine i sudjeluje u pokretanju časopisa Polet, dugovječne perjanice omladinskog tiska.
U tom razdoblju objavio je Metodske upute za obradu domaćeg štiva (1956.); Pravopisni priručnik (1957.), te Materinski jezik u obaveznoj školi - specijalna didaktika (1961.)
Utemeljitelj Pedagoške akademije u Puli
Tone Peruško rođen je u 27. veljače 1905. u Premanturi, ratne godine (1915.-1918.) proveo je s majkom i braćom u logoru u Gmündu. Od 1922. živio je u emigraciji te pohađao učiteljsku školu u Zadru i Šibeniku, a nakon mature (1925./26.) bio je učitelj u Dugopolju. Studirao je na (1933.) na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, potom upisao i diplomirao pedagogiju s metodikom i pomoćne predmete na Filozofskome fakultetu.
U Zagrebu je bio aktivan u krugovima istarske emigracije: 1936.-39. suradnik je i glavni urednik tjednika Istra. Sa suradnicima je osnovao Istarsku nakladu, udrugu za izdavanje knjiga i publikacija, koja je izdavala Istarski glas. (Nakladnička kuća istoga imena osnovana je sedamdesetih godina prošloga stoljeća u Puli, koja je neslavno propala). Neko je vrijeme bio profesor u Srednjoj poljoprivrednoj školi u Križevcima.
Sudjelovao je u NOO-u za Istru (1942.), a nakon oslobođenja i riječkog razdoblja, povratkom u Zagreb bio je odbornik i predsjednik Savjeta za prosvjetu i kulturu.
Na Pedagoškoj akademiji u Puli uveo je u nastavu predmet Nastava o zavičaju, obvezan za sve studente, kojemu je posvećivao veliku pozornost te stručne i znanstveno-popularne radove.
Odlikovan je Ordenom za rad i nagradom Ivan Filipović. Nekoliko mjeseci prije smrti izabran je za saveznog zastupnika u Prosvjetno-kulturnom vijeću.
Njegovo ime (od 1967.) nosi jedna od osnovnih škola u Puli, osnovana 1886.