Digitalni život doista je sve složeniji. Taman kad smo se navikli na sve moguće virtualne životne radosti, došlo je do promjene - gadgeti su nam počeli doslovno ostvarivati želje. Drugim riječima, ono što smo zamislili u realnoj, 3D dimenziji sada možemo isprintati jednako jednostavno kao ovaj tekst na papir, te koristiti u svakodnevnici. Razgranato tržište 3D printera nudi nam razne, ne odviše skupe, kućne trodimenzionalne printere s kojima možemo tiskati sve što želimo. Od igračaka za djecu, preko alata i predmeta za kućanstvo, do art skulptura i instalacija - danas se sve može isprintati tvrdom plastikom, kod kuće, po vlastitoj volji i nahođenju.
Trodimenzionalni printeri nisu velika novost u informatičkom svijetu, koje ih poznaje još od osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali su neviđena vijest za kućne korisnike. Još prije nekoliko godina, 3D printeri bili su vrlo skupi, koristili su ih industrijski i vojni inženjeri za izradu prototipova raznih uređaja. Početkom tisućljeća o njima se više počelo govoriti, postalo je moguće naručivati "uzorke" printova
preko interneta, da bi u posljednjih tri-četiri godine ta tehnologija zadobila povjerenje prosječnih korisnika.
Naravno, uz pad cijene 3D printanja najvažnija okolnost bila je tržišna afirmacija kućnih printera. Od prosječne cijene od oko dvije tisuće američkih dolara, koliko su kućni 3D printeri koštali početkom 2014., danas je cijena ispod tisuću dolara, u web shopovima i na eBbayu, postala realnost. Prvi hrvatski 3D printer, osmišljen u HGSPOT-u, košta na njihovom web shopu 6.799 kuna.
Kako radi 3D printer? Najprije se izrađuje model kojeg želimo u CAD programu na računalu, te se šalje u 3D printer koji tiska sloj po sloj željenog predmeta. Svaki sloj debeo je 0,1 milimetar. Uglavnom se upotrebljava posebna vrsta plastika, ali moguće je printati papirom, metalom i gumom. (Dubravko GRAKALIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU