Trg u Svetom Lovreču zrači posebnom pozitivnom energijom, na gotovo netaknutom srednjovjekovnom prostoru prožimaju se ruralna i gradska- općinska Istra, kultura obale i kultura unutrašnjosti. To je odlika tog grada (grad a ne gradić) u kojemu se od 1981 obnavlja 37. godina za redom smotra narodne glazbe i plesa središnje i zapadne Istre. Po običaju cijeli je trg bio ispunjen izvođačima i publikom, na pozornici koja je podignuta pokraj gotičkih ulaznih vrata u staro naselje razmijenilo se preko 200 izvođača, došli su iz svih kraje središnja i zapadne Istre sa obale i sa kontinenta. Bilo je tu čakavskih i istroromanskih izraza, baleta, tradicionalnih kanata, predominiralo je kanat na tanko i debelo, zvuk miha i sopela ali su tu bile i harmonika, klarinet i bajs. Istra u malom našla se u Svetom Lovreču a smotra je imala i natjecateljski karakter: sve izvođača nedgledala je troščlana komisija (Josip Pino Knapić, Nevia Kožljan i Ivona Orlić) koja će u naredne dane obznaniti imena najboljih koji će sudjelovati na centralnoj smotri narodne glazbe i plesa koja će se održati u Buzetu četvrtog rujna. Teško je u par redaka citirati svih 19 družina koji su stigli iz svih kantuna( Kanfanar, Cere, Žminj, Ropvinj, Dajla, Poreč, Višnjan, Sveta Nedjelja, Rovinjsko Selo?.), bilo je dobri, još boljih i onih koji su se isticali posebnom energijom i snagom glasa. Kantaduri i mužikanti, plesači pa i pjesnici, svaki je unio osobno originalno viđenje narodne baštine. Dolazi do pomaka iz tradicije, pišu se novi tekstovi ( poput pjesme na tanko i debelo Lučana Klimana i Darka Jakusa Došla mala poli more), grade se varijacije na iskonske forme plesa, kulturno umjetnička društva i razne vokalne družine dokazuju visok stupanj živahnosti, tradicija se nastavlja. Na pozornici razmjenjivali su se mladi i stari: mladi Kristijan Rudan i Goran Starčić iz Svetog Lovreča na sopelama, žminjski bračni par Marija i Milan Kranjčić koji uz pedesetogodišnjicu braka imajun i za sebe isto toliko godina nastupa s interpretacija kana na tanko i debelo. Bio je tu i barba Đordano Sirotić iz Rajki (Tinjanština) koji nije propustio nijedno izdanje lovrečke smotre ili pak Dinko Janko iz Zgrabljići koji je na šurlama izveo Mantinjadu. " Naš Dinko Janko sviri od malih nog ku ćeš vidalice, ku češ šurle, ku mih i sve mu gre od ruke" predstavila ga je iskusna voditeljica Tatjana Ljubešić Svojim nastupom imponirala je tročlana grupa u sastavu Noel Šuran (rodom s priko Drage a nastanjen u Lindaru- poznati etno muzikolog), Elio Babić iz Seline i Marija Rojnić iz Orihi (barbanština), izvođenje kanta na tanko i debelo koji odiše izvornošću i snagom "trde" tradicije. Zanimljiv je bio i nastup ženske vokalne skupine Brajde iz Poreča, simpatičan je bio i pjesnik Miloš Dodić iz Stranići s pjesmom ili bolje nadrealističnom štorijom "Nike dobe noći na perili spod selajca". Na kraju organizatori, na čelo sa načelnikom Svetog Lovreča Markom Ljubešićem priredili su za sve izvođače druženje uz fuže, kupuz, maneštru i štošta drugog. Inače u galeriji na trgu upriličena je i izložba fotografija koja je publici predstavila snimke iz 37. godišnje bogate tradicije smotre (autor izložbe Darko Hrastovčak). (Elio VELAN)