Tijekom desetodnevnog zaštitnog arheološkog istraživanja Muzej grada Umaga pronašao je bogato arheološko nalazište na brežuljku pored groblja u Kaštelu, tocnije na privatnoj parceli buduceg stambenog objekta. Nalazi, kako vele voditeljica istraživanja arheologinja i povjesnicarka umjetnosti Branka Miloševic i v. d. ravnateljice muzeja Biljana Bojic, datiraju iz prapovijesnog doba, kasne antike, srednjeg vijeka i razdoblja Venecije.
Posebno je to vidljivo na bedemima, koji ce biti temelji buduce kuce i moci ce se vidjeti u podrumu, a koji su više puta tijekom stoljeca nadogradeni klesanim kamenom. Ostali, takoder vrlo vrijedni nalazi, jesu stakleni, metalni i koštani predmeti koje su nekadašnji stanovnici tog prostora koristili u svakodnevnom životu - keramika za kuhanje i posluživanje, amfore u kojima su držali vino, maslinovo ulje i voce, komadici crjepova, cešljici, pršljenovi za tkanje i predenje..
Prapovijesne zidine poslužile kao temelji?
- Kaštel je 2005. zašticen kao kulturno dobro RH pa se prije bilo kakvih gradevinskih radova moraju provesti arheološka istraživanja. Vec je prije godinu dana prilikom staticke provjere zidova zakljuceno da je stambeni objekt, izgraden vjerojatno tijekom 19. stoljeca, najvecim dijelom nasjeo na postojece obrambene zidine Kaštela, što je bila nit vodilja daljnjeg istraživanja. Zidovi otkrivenog bedema pokazuju nekoliko faza izgradnje, što je ujedno popraceno bogatim arheološkim materijalom.
Zakljucili smo da je prapovijesno željeznodobno stanovništvo Histra na tom brežuljku pocelo živjeti tijekom 8. ili 7. stoljeca prije Krista, odnosno od samog pocetka svog dolaska u ove krajeve, kada i završava prapovijesno broncano, a pocinje željezno doba.
Glavna razlika histarskog stanovništva u odnosu na ono prethodno odnosi se na sahranjivanje spaljivanjem i pokapanje u žarnim grobovima (urnama). Histri koriste uzvisinu kao jedno od svojih važnijih naselja sve do dolaska Rimljana na ove prostore tijekom 1. stoljeca prije Krista, kaže Miloševic.
Ostaci tog prapovijesnog naselja, nadeni u najnižim slojevima, dodala je, reflektiraju se kroz pronadene vece kolicine uporabne keramike (lonci s dobro uglacanim crvenkastim stijenkama, ukrašeni horizontalnim rebrom, grublji lonci ukrašeni urezanim kosim linijama, bikonicni pršljenovi za tkalacki stan, tronožac...). Tu se izdvajaju ulomci grcke Gnathia keramike iz 4. stoljeca prije Krista, uvezene s južnoitalskog podrucja. Za sada nisu pronadeni ostaci prapovijesnih suhozidnih bedema, vjerojatno zato što su i svi kasniji gradeni i nadogradivani bedemi, iskoristivši konfiguraciju tla, nasjeli na prethodne prapovijesne.
Po rijecima Miloševic, dolaskom Rimljana na ove prostore život gradine vjerojatno prestaje. No, s obzirom na strateški položaj ovog brežuljka, smještenog na oko 150 metara nadmorske visine iznad rijeke Dragonje, zasigurno su ga i Rimljani koristili kao neku vrstu stražarnice s koje su nadzirali ondašnju anticku cestu Via Flavia i solanu u današnjem Secovlju, kao i svoju luku u koritu Dragonje. Na njihovo prisustvo upucuje pronadeni ulomak crijepa (tegule) s pecatom radionice P. ITURI SAB(INI), što je rijetkost.
Kako je pojasnila voditeljica istraživanja, tocna lokacija radionice koja je izradivala tegule još se ne zna, osim da je bila negdje na podrucju Kopra. Radionica, koja je vjerojatno izradivala i amfore, funkcionirala je tijekom 1. stoljeca prije Krista, a nekolicina takvih pecata pronadena je i u Momjanu te Buzetu.
Kult Jupitera Amona
- Intenzivniji život na brežuljku ponovno pocinje za nemirnih kasnoantickih vremena, tijekom 3. i 4. stoljeca, kada se zbog ucestalih prodora barbara s istoka stanovništvo sklanja na obližnje uzvisine koje služe kao skloništa. Takav refugij nalazio se i na mjestu današnjeg Kaštela. Iz tog doba sacuvane su obrambene zidine, koje su prateci konfiguraciju brežuljka opasale cijeli plato.
Vece kolicine kasnoantickog arheološkog materijala (fine uglacane i grube kuhinjske keramike, amfore, koštani pršljenovi, cešljevi, željezni noževi) pokazale su da se tu odvijao vrlo bogat i intenzivan život sve do 7. stoljeca, kada je sklonište spaljeno i kada naselje prestaje funkcionirati. Pronalazak crijepa s reljefnim prikazom Jupitera Amona ukazuje na postojanje kultnog mjesta posvecenog tom rimskom bogu, cije se slavljenje održalo sve do pocetka 4. stoljeca.
Kontinuitet života prekinut je vjerojatno sve do srednjeg vijeka, kada se Kaštel i prvi put javlja u pisanim dokumentima te kao feud postaje vlasništvo akvilejske crkve. Tada se vjerojatno dogadaju i prve obnove zatecenog bedema. Onaj kasnoanticki je, narocito u svom donjem dijelu, i tada bio u vrlom dobrom stanju pa ga se u srednjem vijeku koristi kao temelj daljnjim nadogradnjama. Istovremeno se ojacavao glavni ulaz u Kaštel, dok se oni sporedni zazidavaju, a bedem obnavlja. Srednjovjekovni bedem najvecim je dijelom uništen u 13. stoljecu, tijekom sukoba akvilejske crkve i gorickih grofova, rekla je Miloševic.
Potpadanjem Kaštela pod Veneciju, na kasnoanticki i srednjovjekovni bedem nadograduje se tijekom 15. stoljeca novi venecijanski, koji se svojim zidem od pravilno klesanog kamena u potpunosti izdvaja od svih ranijih. Padom Venecije obrambene zidine gube svoju funkciju, prepuštene su zubu vremena i propadaju sve do 19. stoljeca, kada se koriste kao temelji vecine stambenih objekata na današnjem Kaštelu.
Predstavnice Muzeja grada Umaga zakljucile su da ce se sav materijal s ovog arheološkog nalazišta strucno obraditi te potom prezentirati na posebnoj izložbi.