Niz od pet koncerta petog izdanja Rovinj Jazz Festivala zatvorili su u petak nastupom 2Cellos, poznati dvojac Stjepan Hauser i Luka Šulić. Na taj se nastup u staroj Tvornici duhana čekalo još otkako je otkriven koncertni plan ovogodišnjeg Jazz Festivala, a posljednjih dana nešto intenzivnije i s velikom kritikom išlo se je na račun cijene ulaznice od 260 kuna.
Hauser i Šulić imali su sat i pol da opravdaju cifru i pokažu koliko su stasali od Jacksonove obrade i otkako ih je rovinjska publika besplatno imala prilike čuti na gradskome trgu u organizaciji Turističke zajednice. Tko god je bio tada i sinoć, znati će da je razlika astronomska, da su dečki kvalitetniji, samopouzdaniji i da im je izbor obrada sve bolji. Usto, oni su i bezobrazniji.
- Dobra večer Rovinj, što ste tako tihi?, bile su prve riječi upućene publici koja je brojala oko tisućice. Od britkog jezika poput njihovog nije se mogao ni očekivati neki drugi komentar. Atmosfera je ispočetka ipak bila nešto sumornija, napeta. Boji li se publika Hausera i Šulića? Ako je netko osjetljiva duša možda mu zaista na ovom koncertu nije bilo mjesto.
- Na našim koncertima možete raditi što hoćete, možete pjevati jer mi nemamo pojma tekstove, nastavili su Cellosi u svom, već prepoznatljivom, tonu i tako na publiku djelovali poput kakve relax terapije. Polako, ali sigurno lakše se je disalo. S jedne strane jer je temperatura popuštala, s druge jer se je publika, pretpostavimo, identificirala s forama koje su valjale zvijezde večeri. One su nepoznate i nejasne bile samo strancima, a njih je mahom bilo. Iz publike su se javljali Francuzi, Grci, Talijani.
Ovi potonji na svoje mogu doći za koji dan jer će 2Cellosi u morsko-susjednoj nam državi održati sljedećih 5 koncerata. Kratka napomena onima s početka priče kojima nije "sjela" 260 kuna vrijedna karta, toliko pa čak i do 49 eura koštati će ona u Rimu. Dakle, ne! Nitko nas nije opljačkao, "koliko para toliko muzike" vrijedilo je i vrijedi i dalje.
Zaustavimo se još kratko na karakteru dvojice mladih glazbenika. Psihoanalizom za koju nisam
adekvatna, ali onako kako svi mi postavljamo "dijagnozu", prvi dojam o nekome blaže rečeno, Hausera i Šulića ne zanima suviše javni nastup. Barem ne onaj verbalni. Jer što su u stanju izreći u devedeset minuta nastupa, čovjeku bude s vremena na vrijeme neugodno slušati. Bezobrazni su, drski, neelokventni i zgodni za poludit'.
Ovo posljednje vjerojatno raste proporcionalno njihovom popularnošću. Šulić i Hauser usto su nevjerojatno talentirani i znaju što rade. Toliko su dobri da čovjek bude ponosan što smo sunarodnjaci.
- Hvala vam što ste došli, nadam se da ćete ostati, nastavili su Cellosi. Ako je netko ipak otišao neka mu bude žao., jer su doslovce su rasturili. Nema veze što smo u malom Rovinju, maloj tvornici, što je jedan dio publike tamo jer su dobili, eto, kartu pa idu, šta će.
Ono što se je odigralo na pozornici, sileđijansko maltretiranje instrumenata da bi postigli najbolji mogući efekt, zvuk, da bi valjda izbacili iz sebe talent koji posjeduju bilo je to ravno nekom megalomanskom koncertu razularene publike. Čini se, onako naizgled, da su Stjepan i Luka sami sebi dovoljni. Dva
se kompanjona igraju na violončelu. (P.BARIČEVIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD NEDJELJE