I to je Zagreb konacno docekao: samostalni koncert naših proslavljenih violoncelista Stjepana Hausera i Luke Šulica.
Dupkom puna Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog mogla je neizravno potvrditi pricu o koncertu rasprodanom u svega nekoliko dana od puštanja karata u prodaju, a o velikom zanimanju za koncert ovog dvojca koji je obradama pop/rock hitova na violoncelima osvojio svijet dodatno su mogli posvjedociti i brojni jezici koje se moglo cuti u i oko dvorane uoci nastupa.
Sviracka legitimacija
Uvodni dio poslužio je kao sviracka legitimacija - po jedna skladba sporijeg i po jedna bržeg tempa za svakoga sviraca posebno, uz dodatak klavirske pratnje.
Mia Miljkovic prvo je suvereno otpratila Hausera u njegovim interpretacijama Morriconeove "Gabrijelove oboe" i Popperove "Madarske rapsodije", da bi potom isto ucinila i sa Šulicem, koji si je zadao malo više posla s Rahmanjinovom "Vocaliseom" i Montijevim "Czardasem".
Ljudi su se doduše malo pogledavali, pitajuci se što to ovi rade, gdje su one poznate stvari koje smo gledali na YouTubeu, ali valja reci da decki stvarno sviraju.
Šteta je jedino što su u tom dijelu instrumenti pokazali svoja ogranicenja - elektricna violoncela ne mogu prenijeti toplinu i mekocu drvenih, što je posebno bilo vidljivo kod Šulica, koji izvrsno proizvodi melankoliju.
Elton John, njihov patron
Svi su došli na svoje vec uvodnim taktovima sljedece pjesme - 2Cellos najavio je sam Elton John, njihov patron. Doduše s videozida, ali ne treba cjepidlaciti.
"Welcome To the Jungle", Guns "n" Roses i prve puknute strune, dakako. I odmah se vidi stage potencijal ovog dvojca: dok je Luka cesto zadužen za bazu zvuka, Stjepan je taj koji je showman, koji diže publiku i svira nadgradnju. Pizzicatom, lupkanjem, a ponekad i gudanjem.
Redaju se hitovi, neki objavljeni na albumu, a neki koje decki inace sviraju na svojim solo koncertima pa se na set listi našao i Green Day, Red Hot Chilli Peppers, U2, Coldplay, Michael Jackson naravno. No "Smooth Criminal" je ipak vec dovoljno puta poslušan pa je furiozna završnica rezervirana za druge žestice.
"Smells Like Teen Spirit" Nirvane bio je pun pogodak, a dolazak mladog bubnjara Duška Kranjca u majici AC/DC-ja pokazao je kamo ce to krenuti. "You Shook Me All Night Long" i "Highway To Hell" na violoncelima uz pratnju bubnja bili su, izgleda, baš ono što je publici trebalo.
Zoran Šprajc je udarajuci ritam izgledao kao da je zaboravio na opomenu pred otkaz na HRT-u, a i vecernje toalete u štiklama predano su tapkale. Stojece ovacije bile su neminovne prije prvog bisa.
Sve je vec odsvirano
Opet Green Day, ali "When I Come Around" i opet Nirvana, i ljudi više nisu ni sjedali. Stingov "Fields of Gold" za kraj je malo smirio tenzije, a Zagreb je mogao na dugotrajno potpisivanje albuma i sredivanje dojmova o dvojcu koji reprezentira mogucnosti uspjeha u današnjem svijetu muzike: mladi su, zgodni, instrumentalno dovoljno vješti da se izdvoje, ali i dovoljno promucurni da ne zagaduju svijet autorskim skladbama. Jer i tako je sve vec odsvirano.