Međunarodni kazališni festival PUF ove godine slavi 20. rođendan, a otvoren je sinoć bubnjarskim spektaklom "Percussionante!" španjolske grupe udaraljkaša La Banda Del Surdo kojeg je uvijek brojna PUF-ovska publika pratila od Foruma do Portarate.
Već prve festivalske večeri mogli smo pogledati jednu odličnu plesnu predstavu na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta te vrlo solidan Anno Domini na još jednoj "nepoznatoj" pulskoj lokaciji u Ulici sv. Polikarpa.
Plesna predstava "Dvosovni stan" izraelskog dvojca Niv Sheinfeld i Oren Laor opčarala je Društvo izraelskih plesnih kritičara koji ju je proglasio najboljom izvedbom godine pa su očekivanja za tu predstavu bila zaista velika. Sheinfeld i Laor su i sinoć opravdali hvalospjeve kritike i ponudili nam dinamičnu pa gotovo dirljivu priču o plesnom i životnom partnerstvu.
Plesači dolaze na scenu na kojoj ljepljivom trakom iscrtaju linije naslovnog dvosobnog stana. Potom kreće ples kao zrcalna vježba dva izvođača, a stroga pažnja na ucrtane granice jenjava. Plesači se sve češće i spontanije nalaze u "zabranjenom" teritoriju te se tu otvara prilika za dodir.
Najintimniji trenutak je onaj u kojem se jedan od partnera ogoli i skoči u strastven zagrljaj drugome koji ga u konačnici odbacuje. "Dvosobni stan" uspješno briše liniju između izvedbe i života i nudi uvid u unutarnju mehaniku nastanka jednog plesnog komada. Osim toga, a upravo zbog svoje konceptualne jednostavnosti, predstava propituje metaforična i politička pitanja o samoj prirodi granica.
Anno Domini 2014. nosi naziv "Forgotten Bodies", a redatelj je francuski koreograf i redatelj iranskog porijekla Mehdi Farajpour, umjetnički direktor francuskog Oriantheatre Companyja.
Radi se o hrvatsko-francuskoj koprodukciji koja je igrala u dvorištu jedne napuštene austro-ugarske zgrade i koju sam redatelj naziva političkom koreografijom.
"Forgotten Bodies" postavlja pitanje što se događa s tijelom jednom kada je u potpunosti prekriveno te zaboravljamo li onda da ga uopće posjedujemo. Farajpour je odlučio govoriti o tijelu žene (ali i muškarca) nakon revolucije u Iranu od prije 30-ak godina otkada je nad zemljom zavladao novi religijski puritanizam.
Na sceni su se tako našle žene i muškarci skriveni pod crnim odorama, a kao glazbena kulisa poslužilo je "Posvećenje proljeća" Igora Stravinskog. Ova začudna kombinacija odlično funkcionira pa smo uz divlje zvukove rođenja prirode prisustvovali jednom drugom proljeću - slavlju golog tijela koje ipak nije zaboravljeno i koje još uvijek žudi za ljubavlju.
U Dnevnom boravku Društvenog centra Rojc sinoć su otvorene i dvije prigodne izložbe: "20 godina PUF-a: Retrospektiva plakata 1994.-2014." i "U inat INAT-u!" Seada Gavranovića Galeta dok je u festivalskom centru u klubu Monte Paradiso glazbu puštao DJ Mario Kovač.
Prvi dan festivala završio je s posebnim domjenkom za uzvanike na terasi hotela Riviera gdje je jedan od osnivača i umjetnički direktor festivala Branko Sušac podijelio priznanja svim dugogodišnjim suradnicima PUF-a. Kao podsjetnik na uspješnu suradnju brojni PUF-ovci primili su male skulpture Roberte Weissman Nagy. (B. VINCEK; snimio D. ŠTIFANIĆ)