2. revija filmova studenata Sveučilišta Jurja Dobrile

Autori i mentori s 2. revije filmova studenata u kinu Valli (M. ĆURIĆ)
Autori i mentori s 2. revije filmova studenata u kinu Valli (M. ĆURIĆ)

Jedanaest filmova, petnaest autorica i jednog autora, pod vodstvom mentora i producenta Janka Žufića i asistenta Mladena Bočeva, čine 2. reviju studenata Odjela za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile prikazanu u kinu Valli.

Puna dvorana studenta, autor(ic)a, inovativnog i kreativnog rada i očekivanja suočili su se s onim što su tijekom godine radili na Audiovizualnoj obradi, kako bi sutra mogli kompetentno prenijeti učenicima osnove znanja i postupka filmskog jezika i tehnologije od ideje do realizacije.

Dakle, svih jedanaest filmova treba gledati kao pokušaj provođenja kroz proces filma, a da se pritom ne zanemare svi osnovni postulati, od ideje, scenarija, montaže, do režije i produkcije, koja je također važna karika u konačnom susretu i s mentorom, ali i s publikom, makar to bile kolegice autorice. Na neki način ovo je ispit, a kako je prvi film na programu bio kratki igrani "48 sati" Marine Čović i Marinele Torlak koji se bavi vječitom studentskom temom - ispita što na sve reći nego: Ispit je položen.

Već i sam redoslijed prikazivanja filmova naslućuje određen "vrijednosni" izbor i selekciju pa mi je obaveza držati se te upute, što sam, evo, već u početku i izdvojio kao generalnu ocjenu svih filmova i autora.

No, ovdje ipak treba imati najprije na umu onu pedagošku stranu cijelog postupka, a potom i dosege samog filmskog zanata. U osnovi sve su ideje vrlo dobro odabrane i žanrovski određene; upoznavanje s pojedinim hobijima ili profesijama, kao u filmu "Zašto ples?" Nikoline Ritoša, "Iza ritma, iza pjesme" Andree Granjaš te "Sipa - od mora do tanjura" Antonije Molnar i Gorana Brakovića je dokumentarna forma.

Iako se u osnovi čini jednostavna pokazalo se da baš i nije tako, da ovaj žanr zahtijeva ne samo izbor teme već i postupak koji ju nadograđuje i filmski objašnjava u svemu onome neizrečenome u totalu. Pritom je vrlo važno uskladiti montažu i zvuk kao važne elemente.

Svim ovim filmovima nedostaje pokoji element, posebna je priča sa zvukom, ali se Ritošin "ples" čini ipak potpunijim od ostala dva. Za tzv. kulinarske showove, ili namjenske filmove, dobra je strana rada na montaži i kako od sat vremena napraviti šest minuta, a da sve bude rečeno i pokazano i da ništa ne nedostaje.

"Kuhajte brzo i zdravo s Ninom" Nikoline Rupčić je u tom smislu dobro skinut rižoto s povrćem, a "Kreativni kutak" Valentine Vukin, pogrešno najavljen kao dokumentarac, manje uspješno slijedi priču o ukrasnom vijencu.

Očito su svima dragi igrani pokušaji i uključivanje veće ekipe i više suradnika u sam proces nastajanja i tu se pokazalo da ideja ima napretek te da uz "48 sati" prolaznost zaslužuju i "Bračne vode" Zvjezdane Balogović i Andree Buršić koje su nedostatak popunile popularnom špicom istoimene američke TV serije.

"Puši(on)a" Kristine Pavičić otišla je i dalje pa je jednu neozbiljnu jutarnju igru o ustajanju pretvorila na kraju u ozbiljnu ovisničku poruku da vas "cigareta" može stajati života - ako neoprezno prelazite ulicu, dok je "News bar" parodija Đurđice Petrlić solidan pokušaj komedije na dnevne probleme i pojave. Naravno, sa stavom.

Na isti način su privele kraju svoja "Majmunska posla" Aida Muratagić i Ivana Olujić, parodiju o snu i majmunu koji se svakoj curi pojavi tu i tamo u životu i onda iza sebe ostavi kreativni nered - da ga brzo ne zaboravi.

Za kraj namjerno ostavljam eksperimentalnu art priču "Čekaj me" Irine Žnidar i Hany Tutan, možda i najzahtjevniji žanr, ali ovdje i najdosljednije izveden u crno-bijeloj scenografiji s crvenom haljinom Nje koja na klupi u parku čeka dok glas iz offa recitira, a gitara miluje nadanja o Njemu.

Sve se čuje, sve se vidi, sve jasno i glasno i potpuno, a Godot, pa zna se. Uz "48 sati", koji se također poslužio nizom filmskih trikova, ubrzanja, usporenja, glume i poruke (uči ili ćeš morati ići raditi) "Čekaj me", te "Puši(on)a" odskaču i mogu u daljnje izazove, baš kao što je mentor Žufić naglasio da je već s 1. revije jedna od studentica stigla na međunarodnu scenu.

Pozdrave i želje za daljnji rad i uspjeh studentima i profesorima poželjeli su prorektor dr. Božo Lovrina i pročelnica dr. Nevenka Tatković. (M. ĆURIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter