Međunarodni kazališni festival, PUF koji se ove godine održava po 19. put, počeo je u ponedjeljak u podne s prvim dijelom tradicionalne predstave otvaranja Anno Domini "Water War" u švedsko-hrvatskoj koprodukciji na pulskoj Portarati. Drugi dio, "The Secret Project", igrao je u večernjim satima u Muzeju suvremene umjetnosti Istre i ispričao priču o tajnama zemlje i ljudskog tijela.
Potka tog "Tajnog projekta" inspiraciju crpi iz teksta Yoko Ono "Listen to the Earth moving…": "Mi, ljudska bića, svi smo dio tajne ovog svijeta i života. Postoje tajne u prošlosti, u sadašnjosti i u budućnosti. Što možemo naučiti ako zbilja slušamo te tajne? Možemo li zaista postati bolji ljudi? Slušanje je vrlo težak zadatak, ali je potrebno da bismo mogli tražiti znanje o 'drugom'. Da bismo mogli voljeti 'drugog', moramo najprije slušati."
Tišina je ključna točka u procesu slušanja pa je tijekom performansa u MSUI-ju bilo zabranjeno fotografiranje kako se ne bi omeo rad performera. SU-EN, koja potpisuje koreografsku strukturu performansa, na početku je sjedila u kamenom krugu i glasno disala, dok je na drugom kraju dvorane, također u kamenom krugu ležao Pino Ivančić. Između njih prostiralo se "more" ušiju i veliko bijelo platno koje je Eva Bjorkman rukama, nogama, kosom i cijelim tijelom ispunila crvenom bojom. Oko njih mlade "duše" (članice pulskog plesnog kluba "Infinity") proizvodile su buku trljajući kamenje i bacajući ga na pod da bi se potom privukle prema zidovima, a kasnije i prema Ivančiću, i proizvodile duboke zvukove. SU-EN i Ivančić su istovremeno ustali, kriknuli i počeli od kamenja koje ih okružuje graditi strukturu…
Predstava "Folk's, Will You Still Love Me Tomorrow", čiju kreaciju i dramaturgiju potpisuje lanjski dobitnik festivalske nagrade Vjetar i koja dolazi iz talijanskog Teatro stabile delle Marche, u svojoj srži kombinira tipični bavarski i tirolski ples "Schuhplatter" i poetiku modernog plesa. Jedan od plesača je nakon podužeg plesnog uvoda publici Male scene INK-a objasnio pravila igre: "Plesat ćemo dokle god netko ostane u publici i do zadnjeg plesača. Oni od nas koji izađu s predstave neće više moći ući."
Kombinacija tradicije i suvremenosti, kontrast brzih koraka i nježnog patosa modernog plesa, igra izdržljivosti i igra žanrova, publika kao taoci i plesači kao krvnici i obratno, suvremeni elektronski šumovi i fantomski glas Billie Holiday - sve su to elementi koji se u predstavi isprepliću i u začudnom kontrastu nadopunjuju. Scirronijeva ideja koja se u početku čini kao najobičnija dosjetka dobiva na dubini tek nakon izvjesnog vremena. Izdržljivost publike ključna je u jednakoj razini u kojoj je ključna izdržljivost plesača. Zajedničkim snagama prkose vremenu i gravitaciji i na silu ostaju u sadašnjosti i u pokretu - sve dok i zadnji ne padne… (Boris VINCEK; A. KANCELAR)