17 godina borbe za radna prava

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Mnogi su hrvatski gradani na svojoj koži iskusili što znaci živjeti u zemlji u kojoj se ne poštuju zakoni, no ono što je proživio Puljanin Dušan Gajic prelazi tu iskustvenu granicu i odlazi u sferu apsurda u kojoj glavnu ulogu tumace Opcinski i Županijski sud u Puli.

Naime, Gajic je - nakon godina vodenja raznih parnicnih i ovršnih postupaka, a sve zbog toga što je još prije 17 godina dobio otkaz u tadašnjoj pulskoj tvrtki Sigurnost d.d. (sadašnja Sigurnost Boljun) - doveden u situaciju da strahuje hoce li sutra imati gdje i od cega živjeti.

Ozbiljno bolesnom Gajicu, kojem je dijagnosticirana multipla skleroza, nakon dugogodišnje sudske borbe da ga poslodavac vrati na posao, što je prema pravomocnoj sudskoj presudi iz 1994. bio dužan uciniti, ali do danas nije, preostalo je jedino da kroz druge parnicne postupke pokuša barem obraniti ono što mu je sud do 31. ožujka 2005. omogucavao - da ovrhama nad poslodavcem dolazi do svojih placa.

U suprotnom bi se mogao naci u poziciji da poslodavcu mora vracati ono što mu je ovaj, po sudskim odlukama, godinama isplacivao. Strah ga je da ce mu poslodavac, ako pokrene protuovršni postupak, sjesti na stan i deložirati ga iz njega zajedno s obitelji, buduci da Gajic nema odakle vratiti novac koji mu je isplacivan u ovršnom postupku.

- Ako se doista dogodi da izgubim i krov nad glavom, za mene je život završen, piše Gajic u pismu koje je nedavno naslovio na premijerku Jadranku Kosor i predsjednika Ivu Josipovica.

NEPOSTOJECE RADNO MJESTO

Iako je prica toliko zapletena da je ni Aleksandar Veliki ne bi mogao presjeci olako kao što je to prema legendi ucinio s Gordijskim cvorom, pokušat cemo u kratkim crtama opisati Gajicevo nevjerojatno iskustvo u borbi za svoja radna, ali i ljudska prava.

Dakle, Gajic je 1993. dobio otkaz, nakon cega podiže tužbu, a Opcinski i zatim Županijski sud u Puli presuduju u njegovu korist i poslodavcu nalažu da ga vrati na njegovo radno mjesto poslovnog tajnika. No, to je radno mjesto u meduvremenu ukinuto, pa Gajic putem Državnog odvjetništva 1996. pokrece kazneni postupak.

Ubrzo se poslodavac ipak predomislio i Gajicu ponudio novi ugovor u radu na radno mjesto - nerasporeden!? Takav je ugovor, naravno, bio protivan Zakonu o radu, no Gajic ga potpisuje buduci da je htio da mu se retrogradno u radnu knjižicu upiše staž.

- Buduci da me poslodavac nije htio rasporediti na neko radno mjesto, svoj sam radni odnos pravdao bolovanjem, nastavljajuci tražiti isplatu placa ovršnim postupkom. U više sam se navrata obracao poslodavcu sa zamolbom da me rasporedi na odgovarajuce radno mjesto, ali bez uspjeha, prica Gajic.

Kasnije se ispostavilo da je zbog tog nezakonitog ugovora o radu dovedena u pitanje i isplata placa u ranije pokrenutom ovršnom postupku. Iako je taj ovršni postupak pravomocno okoncan u korist Gajica 2003., Županijski sud u Puli tu odluku dovodi u pitanje 2006., sjetivši se tada da Gajic nikada nije osporio sporni ugovor o radu te da zbog toga ne može u ovršnom postupku potraživati placu za radno mjesto na kojem je dobio otkaz. Sud, medutim, nigdje ne pojašnjava koju bi to placu Gajic trebao dobivati za radno mjesto - nerasporeden.

NEZAPOSLEN S VAŽECIM UGOVOROM O RADU

Iako je nejasno zašto sud nije uspio natjerati poslodavca da poštuje pravomocnu presudu kojom je bio dužan vratiti Gajica na radno mjesto poslovnog tajnika, iz ovršnog postupka je jasno da Opcinski sud u Puli do 2006. nije sumnjao u to da ugovor o radu na radno mjesto nerasporeden ne može biti valjani ugovor, što je u više navrata naglašavala u svojim ovršnim rješenjima i sutkinja.

Ista sutkinja, medutim, 2006. dovodi u pitanje svoje ranije odluke time što prihvaca tumacenje Županijskog suda da sporni ugovor nikada nije osporavan te da Gajic zapravo nije imao pravo u ovršnom postupku potraživati placu za radno mjesto na kojem je radio prije no što mu je urucen otkaz.

Zanimljivo je da taj sporni ugovor do danas nije poništen, ali je Gajic svejedno od 2001. na Zavodu za zapošljavanje registriran kao nezaposlen buduci da mu poslodavac, iako je ovaj na bolovanju, daje novi otkaz. Valja pritom podsjetiti da Gajic do 2005. u ovršnom postupku uredno primao placu.

Jedino što je Gajicu, nakon dugogodišnje borbe, preostalo jest da podigne novu tužbu radi vracanja na rad i isplate place. No, 11. svibnja sutkinja Opcinskog suda u Puli odbija njegov tužbeni zahtjev, tumaceci da je o tome vec pravomocno odluceno u ranijim parnicnim postupcima, iako u presudi navodi da tužbeni zahtjev možda i nije sasvim identican ranijim odlukama suda!? Sutkinja takoder navodi da je tužitelj nerazumljiv i da se "ne može razabrati što on ustvari želi od suda".

Jasno je, medutim, kao dan da Gajic želi da ga se vrati na posao i da mu se u radnu knjižicu upiše staž. Valja pojasniti da mu je poslodavac, doduše, nudio nekakve poslove - a sve pod izlikom da radno mjesto na kojem je dobio otkaz više ne postoji - koje je on odbio, što sud sada tumaci kao razlog zbog kojeg je ovaj i sklopio ugovor o radu na radno mjesto nerasporeden, za koji sutkinja istice da je još uvijek na snazi.

Gajic nam tumaci da je jedna od poslodavcevih ponuda bila posao voditelja Summer Cluba u Medulinu, koju je odbio jer bi mu poslodavac mogao odmah uruciti otkaz buduci da nije zadovoljavao kriterije za to radno mjesto - poznavanje dva strana jezika i iskustvo u ugostiteljstvu.

SUDU NEJASNA PRAVNA ZAŠTITA

- U tom ponudenom ugovoru bilo je vidljivo da bih radio svega tri mjeseca godišnje, dok za preostalih devet mjeseci nije ništa bilo navedeno, tumaci Gajic. Kaže da mu je poslodavac nudio i neka druga radna mjesta, ali je uvjet bio nošenje oružja, što on nije mogao prihvatiti buduci da zbog zdravstvenih problema ne bi ni mogao dobiti dozvolu za vatreno oružje.

Sve to, medutim, sudu ocito nije bitno. Sutkinja tako u presudi navodi da poslodavac ne brani Gajicu da se vrati na posao, "ali na koje radno mjesto da se vrati kada je ugovor o radu zakljucen na radno mjesto nerasporeden", pita se sutkinja, i odmah odgovara: "Fakticki tuženik (poslodavac, op.a.) tužitelja (Dušan Gajic, op.a.) ne može vratiti ni na jedno radno mjesto jer radno mjesto nerasporeden ne postoji, a radna mjesta koja mu je ranije nudio tužitelj je odbio. Dakle, sud uopce ne vidi kakvu to pravnu zaštitu treba pružiti tužitelju kada mu je tuženik nicim nije ni narušio", obrazloženje je sutkinje.

Nevjerojatna prica o 17-godišnjoj borbi za radna prava ne staje ni s tom nepravomocnom presudom jer je Gajic vec uložio žalbu na nju. Ono što, medutim, ostavlja gorak okus u ustima jest to da sudovi cak ni ne pokušavaju poslodavca natjerati da poštuje njihove odluke (vracanje radnika na posao), ali niti zakone (ugovor o radu na radno mjesto nerasporeden nije smio biti ni ponuden radniku buduci da je nezakonit), dok se na štetu radnika pozivaju na sporni ugovor koji je i dalje na snazi, iako je osoba koja bi ga trebala konzumirati nezaposlena još od 2001. (Bojan ŽIŽOVIC)

Najveci medu malim dionicarima Sigurnosti

Dušan Gajic objasnio nam je i svoju ulogu u nekadašnjoj tvrtki Sigurnost d.d. On je u njoj bio najveci pojedinacni dionicar medu malim dionicarima. Tvrdi i da je tvrtku stvorio upravo on, izdvojivši je iz Sigurnosti Labin, ciji je bio dugogodišnji djelatnik. Nakon što je dobio otkaz, vecinski vlasnik tvrtke, koji je i sadašnji vlasnik pravnog slijednika, postaje Mladen Boljun.


Podijeli: Facebook Twiter