Jadranka Boban Pejić, učiteljica makrobiotike i nekadašnja ravnateljica Makronove, poznata je i priznata stručnjakinja za prirodnu prehranu. U razgovoru za naš list istaknula je utjecaj konzumacije šećera na hiperaktivnost, pa čak i agresivne oblike ponašanja kod djece.
- Za šećer, kao i svaku drugu namirnicu, vrijedi pravilo da je vrlo važno koliko ga unosimo u organizam. No, valja naglasiti da ga prije nije bilo toliko u namirnicama, dok se danas stavlja doslovno u sve. Jeftin je i lako dostupan, tako da ga se koristi ne samo za zaslađivanje namirnica, već i kao konzervans, skriven je ne samo u gaziranom piću i slatkišima, već i u voćnom jogurtu gdje ga također ima nekoliko žličica. Kada se to sve pobroji, dijete dnevno unese značajnu količinu šećera u organizam, rekla je Boban Pejić.
No, ističe, to je ujedno danas najprocesiranija namirnica, jer nakon obrade u njoj ne ostaje ništa prirodno, jer je u 99,7 posto suha tvar.
- Važna je karakteristika takvog šećera da prilikom konzumiranja funkcionira kao spužva. Recimo, kada se pojede 100 grama čokolade, odmah se izgubi pola litre tekućine, što znači da šećer izaziva dehidriranje organizma, ističe nadalje Boban Pejić.
Dakle, što je glavni problem kod šećera? On ulazi izravno u krv gdje podiže razinu glukoze, zatim se imobilizira inzulin koji mora spustiti tu razinu glukoze, pa slijedi pad glukoze u krvi. Tako da naglo dizanje stvara osjećaj euforije, a nagli pad glukoze u krvi vodi na drugu stranu klackalice. U tim velikim oscilacijama djeca se potpuno pogube i dobiva se osjećaj "razbacane djece" koja su čas "gore" čas "dolje", izrazito su iritabilna, ne mogu se fokusirati, imaju kraktotrajnu pažnju itd., kaže Boban Pejić.
- Utvrđeno je i da preveliko konzumiranje bijelog šećera uništava bakteriju u našoj probavi koja je odgovorna za sintetiziranje B vitamina, a to je skupina vitamina koja našem središnjem živčanom sustavu daje stabilnost, pa se i to povezuje s različitim oblicima poremećaja u ponašanju, kaže Boban Pejić.
- Alternativa je u prirodnim zaslađivačima koji dijelom mogu dolaziti iz voća. Danas na tržištu postoje zaslađivači koji također nemaju tako loš utjecaj na organizam kao bijeli šećer, poput rižinog ili ječmenog slada, zaslađivač iz žitarica ili npr. agavin sirup koji ima niski glikemijski indeks pa ne podiže razinu šećera u krvi te stevija, kaže Boban Pejić. Za kraj navodi da danas u EU-u 11-godišnjak koji prosječno teži 40 do 45 kilograma godišnje upravo tu količinu šećera unese u organizam, dakle cjelokupnu svoju težinu. (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.