Oštre poruke mađarske Vlade u kojima se spominjao i nalog MOL-u da proda Inu i tvrdnje da Hrvatska pritiscima i sumnjivim optužnicama želi ostvariti gospodarsku korist zagrijale su prije desetak dana atmosferu, barem u medijima, na relaciji Zagreb - Budimpešta, a rezultat je zasad jedino mađarska odbijenica Hrvatskoj za izručenje Zsolta Hernadija, pad vrijednosti dionica Ine i MOL-a i prijetnja rejting agencija da će MOL-u sniziti kreditni rejting. Histerija se u međuvremenu smirila, nakon hladne i odmjerene reakcije iz Hrvatske i mađarska strana sada govori o dobrosusjedskim odnosima i prijateljstvu koje ne smije ugroziti nijedna tvrtka.
U tih desetak dana najmanje se govorilo o samoj Ini i onome što joj je donio strateški partner, koji je u vlasničku strukturu ušao prije desetak godina. Iako je sadašnja gospodarska situacija u svijetu pa tako u i Hrvatskoj, a samim time i u naftnom biznisu, posebice u preradi nafte, neusporediva, odnosno puno nepovoljnija nego te 2003. godine kad je MOL ušao u Inu, ipak su osnovne brojke iz Ininih financijskih izvješća one koje najmanje pristrano mogu dati ocjenu tog partnerstva.
Financijska izvješća otkrivaju da je Ina u svojim rafinerijama u 2003. godini preradila 5,5 milijuna tona nafte, a deset godina kasnije bilježi se 4,065 milijuna tona, što je oko 27 posto manje. Zanimljivo, u nekoliko financijskih izvješća nakon 2003. godine uprave Ine su isticale baš modernizaciju rafinerija i preradu nafte kao svoje prioritetne zadatke. Pala je i prodaja u trgovini na malo u Hrvatskoj sa 1,18 milijuna tona naftnih derivata na 994 tisuće, odnosno za 18 posto, kao i eksploatacija nafte i plina na poljima u Hrvatskoj.
Smanjila je Ina i broj radnika, pa je tako u trenutku kad je MOL ušao u tu kompaniju ukupan broj zaposlenih u Ina Grupi bio 16.084, dok je deset godina kasnije smanjen 2.230, što je gotovo 14 posto. Dio zaposlenih otišao je u mirovinu, dio uz poticajne otpremnine, a Ina je gasila dio svoje proizvodnje u tvrtkama unutar Grupe. (Piše Jagoda MARIĆ/NL)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU.