Svestrani umjetnik, satiričar i jedan od istaknutijih Porečana Drago Orlić među svojim je sugrađanima poznat i po svojim kolumnama "Lipi moji" koje piše pod pseudonimom Zvane Lakodelac, koje se redovito objavljuju četvrtkom u Glasu Istre u prilogu "La kost". Upravo je Zvane Lakodelac, koji ove godine obilježava četiri
desetljeća postojanja, bio glavni lik na prekjučerašnjem druženju u Gradskoj knjižnici Poreč. Naime, Orlić je, uz asistenciju Gorana Prodana koji je autor predgovora knjige, predstavio svoj novi libar "Lipi moji 9" koji sadrži točno sto kolumni te dodatak posvećen poslovicama i uzrečicama. Uskoro će uslijediti "Lipi moji 10", a malo
kolumni fali da bi se napravila i zbirka "Lipi moji 11".
Zvane je među čitateljima nakon toliko godina gotovo postao stvaran, kao i njegovi likovi tetac Gašpar, šjora Mafalda, kuma Jaga, kćerka vegetarijanka i šjora Benjamina, o kojima se preksinoć pričalo kako ih je Orlić s godinama dodavao u svoju galeriju likova. Tu su i Zvanetovi unuci Marko i Samanta, koji su još uvijek u osnovnoj školi i zbog kojih ljudi na cesti zaustavljaju Orlića dok šeće sa stvarnim unucima i pitaju ga: "A to su znači Marko i Samanta?" Samo jedna je to od anegdota koje Orlić, kako je ispričao, doživljava zbog Lakodelca.
Goran Prodan, urednik svih zbirki "Lipi moji", tražio je od Orlića da objasni kako je sve počelo. Naime, Zvane alias Drago, rekao je da je prije toliko godina u Rivieri radio list Naš glas, a zatim je vidio da Poreč nema svoje novine. Tako je sedamdesetih godina prošlog stoljeća počeo đornal 30 dana, pokrenut kao mjesečnik. Tada je Orlić nacrtao lik Zvaneta Lakodelca koji je trebao biti mladi penzioner. Prva kolumna prije 40 godina bila je o problemima telefoniranja u Poreču, jer u ono vrijeme
to baš nije išlo lako. Pričao je Orlić kako se onomad nosio s cenzurom partije i pojasnio da su nakon toga došle druge novine u kojima je objavljivao Lipi moji - Adria i Porečki glasnik. U potonjem je krenuo podlistak "La kost". Jedno vrijeme je pisao šjor Adrijano, ali ponovno se nakon nekog vremena ispod kolumne vratio potpis
Lakodelca. Porečki glasnik je to objavljivao od 1983. do 1993. godine kada je "La kost" prešla u Glas Istre i počela izlaziti svakog četvrtka.
- Nakon prvih sto kolumni Orlić je htio libar, jer će tako one zustati za vajk. Rekao sam mu da ne treba jer je to dnevna satira, ali prevario sam se. Danas ti
tekstovi ipak imaju i neku literarnu vrijednost, što govori i to do kojeg smo broja "Lipi moji" došli. Uskoro slijede još dvije zbirke, ispričao je Prodan, koji od prvog broja piše predgovore.
Kako je na početku večeri podsjetila ravnateljica Gradske knjižnice Irides Zović, Orlić je idejni začetnik manifestacije Verši na šterni i Kiparske škole Montraker u Vrsaru. Verši na šterni ove su godine doživjeli čak 23. izdanje. Zović je rekla da su prošli vikend, zajedno s Orlićem, bili u Zaboku na promociji nove knjige učeničkih nagrađenih i pohvaljenih literarnih i likovnih radova PoZiCa - projekta koji suradnički, prijateljski i umjetnički spaja gradove Poreč, Crikvenicu i Zabok već 20 godina. Upravo je Orlić utemeljio prvu PoZu.
Drago orlić, neumorni porečki pisac, scenarist i kolumnist s adresom u Musaležu objavio je dosad više od tridesetak zbirki pjesama, osam knjiga satira "Lipi moji", sakupio je i objavio narodnu građu, zbirku praznovjernih pučkih priča "Štorice od štrig i štriguni", pučke ljubavne, erotske i bludne pjesme Istre "Istarski bordel muza" i narodne poslovice koje je sabrao u knjizi "Istarske narodne poslovice". Objavio je monografije - "110 godina Poljoprivredne škole Poreč", "Srdačno vaš
Poreč" i "Poreč u snijegu". Godine 2009. u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci izvedena je po njegovom libretu i glazbi Alfija Kabilja opera "Casanova u Istri". Koautor je četiri pjesničko-likovne mape sa slikarima Josipom Diminićem, Đaninom Božićem, Stankom Crnkovićem i Renatom Percanom te autor monografija o Renatu Percanu i Edi Murtiću. (Tanja KOCIJANČIĆ)
