Ministarstvo zaštite okoliša i prirode uskoro će u javnu raspravu uputiti nacrt novog Plana gospodarenja otpadom za period od 2016. do 2022. godine jer se želi uspostaviti sustav koji će stvoriti preduvjete da Hrvatska ispuni preuzete europske obveze u pogledu gospodarenja otpadom. Zanimljivo je da
novi plan praktički dovodi u pitanje ekonomsku isplativost izgrađenih županijskih centara za prikupljanje otpada poput pulskog Kaštijuna. To se moglo čuti jučer u Opatiji na tribini resornog ministarstva za gradonačelnike i načelnike s područja Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije.
- Činjenica je da je država prije puno godina krenula u rješavanje gospodarenja otpadom na jedan način koji je tada definirao određenu tehnologiju koja je u međuvremenu zastarjela na način da je i zakonodavstvo zapravo bilo naprednije od toga što je ta tehnologija mogla ponuditi. Realizacija centara za gospodarenje otpadom je tekla presporo, tako da su izgrađena samo dva. Gotov je Kaštijun u Istri i Marišćina u Primorsko-goranskoj županiji, no svi znamo da i s tim sustavima postoje određeni problemi, rekla je pomoćnica resornog ministra Lidija Runko Luttenberger.
Prema njezinom navodu, donošenje novog Plana gospodarenja otpadom neće zaustaviti realizaciju centara za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj, ali je ključno pitanje njihova ekonomska računica s obzirom da će na njima završavati daleko manja količina otpada, no što se prvotno računalo.
- Gospodarenje otpadom nije nikada jeftino i cijena će u svakom slučaju morati odražavati stvarne troškove, međutim kad govorimo o centrima za gospodarenje otpadom, tada cijena za građane drastično raste. Prvo iz razloga što se radi o skupoj tehnologiji, čije je održavanje skupo. Kao drugo, način zbrinjavanja i predaja proizvoda koje centri proizvode nisu roba koja se proizvodi na tržištu. Da bi se nekome predala, treba platiti naknadu. Rezultat je drastičan rast cijena za građane. U ovom održivom sustavu kojeg nastojimo promovirati radi se o daleko jednostavnijoj tehnologiji. Naravno, u tom slučaju mora biti postignuta bolja organizacija tokova otpada, ali to je koncept u kojem otpad zapravo predstavlja sirovinu za neke
druge procese i on dobiva na cijeni te se može plasirati na tržištu što automatski komunalnoj tvrtki do neke mjere smanjuje troškove, kazala je pomoćnica ministra.
S obzirom da je ministar Dobrović nedavno dao negativnu ocjenu istarskom županijskom centru za gospodarenje otpadom Kaštijun koji je pušten u
probni rad, novinare je zanimalo kakva je budućnost ovog centra.
- Nadam se da će Kaštijun moći funkcionirati. Sada je samo stvar njihove mogućnosti ekonomskog opstanka. Jer, prema obavezama koje smo preuzeli, moramo odvajati otpad. Do 2020. godine moramo doći do toga da se 50 posto stakla, plastike i metala reciklira. To znači da će u centre dolaziti daleko manje otpada no što je izvorno bilo predviđeno. Postavlja se pitanje kako će ti županijski centri zapravo opstati, ali to je očito poslovni rizik iz tog vremena. Onaj tko je bio odgovoran za to, morat će rješavati nastali problem, odgovorila je pomoćnica ministra.
Prema njezinim riječima, kada je o Kaštijunu riječ, problem je i u tome što se gomila gorivo iz otpada, proizvod samog centra.
- Naime, plasman tog goriva iz otpada nije bio dogovoren u trenutku kada se taj koncept prije puno godina razvijao. Tada je trebalo ići u dugoročne dogovore s mogućim korisnicima tog proizvoda, ali to nije učinjeno, tako da se cementare tome nisu niti prilagodile. Neću ulaziti u kvalitetu tog proizvoda i zašto ga cementare ne preuzimaju, a drugih pogona koji bi ga koristili nema. Moramo znati da to nije tako benigna tvar. Događa se da dobivaju skladište ove tvari koju moraju zbrinjavati i razmišljati kako riješiti taj problem. Slična će se stvar vjerojatno dogoditi i na Marišćini, i to je nešto na što su pred tri godine konkretno upozoravali revizori projekta Marišćina, ali nitko to tada nije uzimao u obzir, zaključila je Runko Luttenberger.
(Aleksandra KUĆEL-ILIĆ)