Pulski PUF, odnosno 21. izdanje ovog međunarodnog kazališnog festivala, otvoren je preksinoć putovanjem u nepoznato. Putovanje je krenulo vlakom s pulskog željezničkog kolodvora, doduše u smjeru grada, a ne u smjeru unutrašnjosti Istre, a sve u sklopu ovogodišnjeg projekta "Anno Domini 2015" . Poveznica pak s prošlogodišnjim festivalskim otvaranjem bila je prva predstava Shani Granot i Neva Romana iz Izraela u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula.
Upečatljiva scenografija
Za "Anno Domini 2015" pobrinuo se Zlatko Burić, iskusni redatelj i glumac rođen u Osijeku, koji živi u Danskoj. On dolazi iz željezničarske obitelji a u Puli je okupio raznoliku svitu entuzijsta - kazalištaraca i glazbenika i u tri tjedna u kazalištu Dr. Inat stvorio grupu nazvanu Tu-To. Pritom je jako dobro iskoristio prirodnu, upečatljivu scenografiju pulskog željezničkog kolodvora, a zna se da su ovakva mjesta puna simbolike, koja je stalno prisutna u predstavi. Ona je pak sastavljena od slika, scena koje su otpočetka povezane u jednu priču koja se odvija u željezničkom kraju gdje ljudi žive svoje ne previše uzbudljive i prilično predvidljive, ponavljajuće živote, sa svim svojim problemima. Nešto ipak te konvencije mora poremetiti pa promjena dolazi u vidu čudne grupe s gušterovim repom a predvođene čovjekom tuljcem kojeg glumi Burić. Do trenutka kada se na samom kraju konačno začuju zvuci Iggy Popove pjesme "Passenger" bit će tu vremena da se životi protagonista preispitaju, bit će plesa i žive svirke, u dvorište će ući jedan kamion, a prikazan je i jedan jako zabavan kratki film također vezan uz samu priču, s čovjekom tuljcem u glavnoj ulozi.
Gledatelji su preksinoć uvučeni u svijet u kojem se više toga događa istovremeno ili dok jedan element predstave ide prema kraju, drugi se polako priprema što se jasno vidi. Nema, zapravo, puno iznenađenja, ali najvažnije da je cijeli projekt prilično zaokružen, kako narativno, tako i stilski.
Jednosatna predigra
Burić je za "Anno Domini 2015" u Pulu iz Danske doveo svoju Telepatsku internacionalnu grupu ili skraćeno T.I.G., u kojoj osim Burića između ostalog nastupa i Henning Friman, inače zaslužan za izradu glazbenih instalacija u predstavi. Osim njih, za glazbu su se pobrinuli Branko Škara, Marko Jovanović, Miro Manojlović i zbor Rondo Histriae. Burić je i jedan od autora scenografije uz Elisabettu Saiu i Mira Manojlovića. Uz Burića, nastupili su: Vedran Štimac, Andreja Joksić, Vladan Butković, Mia Hadžikadunić, Iva Gajić i Kristina Lazić, a zaplesali su članovi Aboriginal Crewa.
U Istarskom narodnom kazalištu Shani Granot i Nevo Romano imali su jednosatnu predigru s predstavom nazvanom izvorno „An hour with all-eaters“ odnosno „Jedan sat sa svejedima“. U svom elementu, bez odjeće, na praznoj sceni uz tek pokoji scenski rekvizit nanizali su slike u jednu čudnu predstavu koja je u prvi mah djelovala prilično zatvoreno, čemu su pridonijela povremeno prigušena svjetla i dugi dijelovi tišine, da bi onda uključili publiku odnosno njene glasove. Zbilja je teško reći išta osim onog što sami kažu u najavi, a to je da predstava "namjerno pokušava održati nježnu ravnotežu između vidljivog i skrivenog, jasnog i ambivalentnog, tekstualnog i emotivnog" i to tako da "stoji uglavnom kao minimalistička vizualnost u usporedbi s izvedbenim bogatstvom dua". (Mladen RADIĆ, snimio Neven LAZAREVIĆ)