Upravo je završio 16. festival komorne glazbe "Pulski umjetnici Puli", te smo razgovarali s profesorom Jakšom Zlatarom, organizatorom ovog festivala.
Jeste li zadovoljni?
- Više nego zadovoljan! Festival se sastojao od šest koncerata, a održavao se u crkvi sv. Franje od 13. svibnja do 19. lipnja. Nastupilo je 11 glazbenika, od solo klavira preko klavirskog dua do violine, pjevača i orgulja. Trudimo se da nastupe što raznolikiji sastavi, tako da svatko dođe na svoje. Sudeći prema reakcijama publike i samih izvođača te osvrtu u vašim novinama, festival je bio uspješan. Nakon 16 godina postojanja on je u gradu već prepoznatljiv brend koji ima svoju publiku i kojeg se svake godine s interesom očekuje. Drago mi je da je to od samog početka uočio i Gradski ured za kulturu bez čije pomoći ne bismo mogli opstati.
- Kako i kada je došlo do osnivanja festivala?
- Ponajviše zahvaljujući tadašnjem pročelniku za kulturu, Fabriziju Radinu, daleke 2000., dakle prije 16 godina. Naravno kao Puležan (živio sam u Puli devet godina i završio tu srednje škole) nastupao sam u Puli i ranije, ali u razgovoru s njim došli smo na ideju da naša udruga (Hrvatska glazbena scena mladih) ponudi gradu tijekom ljeta niz od šest do osam koncerata u vidu festivala. Bila je to prilika da se pulski glazbenici, a ima ih dobar broj koji žive i izvan Pule, predstave svojim sugrađanima. I tako smo krenuli. U stvari prvih godina nisu nastupali samo domaći glazbenici, pa i danas uz domaće nastupi i poneki gost, ako svira u ansamblu.
- Koliko je koncerata bilo tijekom tih 16 godina i tko je sve nastupao?
- Ako je u prosjeku bilo sedam koncerata po sezoni, održano je oko stotinu koncerata. Možda je zanimljivo spomenuti pulske glazbenike koji su sudjelovali, jer je to svojevrsna povijest izvodilačke umjetnosti Pule, barem što se tiče komorne i solističke glazbe. Unaprijed se ispričavam ako sam nekog izostavio, jer smo tijekom tih 16 godina ugostili, s gostima koje ovaj put nećemo spominjati, stotinjak glazbenika. Ovaj put spominjemo samo one koji su se u Puli školovali ili ovdje rade. To su od pjevača baritoni Ronald Braus i Cvetan Pelčić, sopranistice Katja Radoš-Perković i Marija Kuhar te mezzosopranistice Loredana Milokanović i Sofija Cingula. Od duhača slijede flautistice, s kojima Pula ne oskudijeva, Samanta Stell, Tatjana Mesar i Anamarija Brhanić, klarinetist Robert Rosanda, kornist Denis Goldin te saksofonistica Jovana Joka. Dobar je broj i gitarista: Žarko Ignjatović, Domagoj Terzić, Petar Koroljević i Domagoj Mišković, te violinisti Milan Grbić i Marija Šverko i čelist Stjepan Hauser. Premda je Pula poznata po harmonikašima, bilježimo samo dvoje: Mariju Vukoju i Paola Peruška, što ćemo u budućnosti morati ispraviti. Tu su i naša dva glazbenika, nadaleko poznati majstori svojih instrumenata, udaraljkaš Vedran Vojnić i orguljaš Eduard Kancelar. I na kraju pijanisti, kojih je zbog popularnosti njihova instrumenta i ponajviše: Vesna Ivanović Ocvirk, Tatiana Šverko, Vladimir Mlinarić, Tihana Arvaj, Ana Čujić, Massimiliana Brajković, Tamara Jurkić Sviben, Danijela Horvat, Mirjana Đurđev i moja malenkost. Treba napomenuti da nema posebne audicije za sudjelovanje na ovom festivalu, već može nastupiti svatko tko želi. U izboru, osim mene, u većoj mjeri sudjeluje i prof. Vesna Ivanović Ocvirk koja je duša projekta i bez koje se festival ne bi mogao odvijati.
- Jeste li zadovoljni odazivom publike i samim odvijanjem koncerata festivala Pulski glazbenici Puli?
- Moram priznati da sam zadovoljan, napose zbog toga jer se radi o specifičnom obliku glazbene umjetnosti – komornoj glazbi – koja od publike traži puno više nego neka druga vrsta glazbe. Naravno, uvijek pazimo da koncerti budu raznoliki tako da zadovolje ukuse mnogih. Ovdje moram istaknuti i ulogu vaših novina, jer ste svojim izvještavanjima, najavama i osvrtima uveliko pomogli popularizaciji festivala. Također moram spomenuti i našeg štimera, pravog čarobnjaka, prof. Dušana Nožicu, koji naš stari klavir ne samo odlično ugodi, nego mu podari dio izgubljene duhovnosti. Uzgred, to je isti klavir na kojem sam svirao maturalni ispit davne 1966.
- Hoće li se "Pulski glazbenici Puli" i dalje održavati u istom obliku?
- Kako je danas vrlo složeno vrijeme, ne planiramo ništa senzacionalno novo nego ćemo se zadovoljiti ako opstanemo na način na koji smo i do sada funkcionirali. Bilo bi mi žao da se festival ugasi, kako zbog mladih talentiranih glazbenika koji se javljaju sa svakom novom generacijom tako i zbog publike koja, uvjerio sam se, uživa u našim koncertima. To se ipak neće dogoditi, jer Gradski ured za kulturu Grada Pule podržava naš projekt kao vrijedan doprinos kulturi ovoga grada, a franjevci iz crkve sv. Franje su uvijek bili toliko ljubazni da su nam ustupili prostor za koncerte.
- Što sve organizira Hrvatska glazbena scena mladih?
- Osim ovog festivala imamo još jedan niz od četiri koncerta u Dalmaciji (Šibenik, Knin, Drniš, Sinj), mjestima gdje se, osim Šibenika, klasična glazba inače rjeđe čuje. Vrlo smo lijepo primljeni što nas veseli i potiče da nastavimo.
- Kakve su perspektive mladih, tek diplomiranih glazbenika? Je li je moguće u Hrvatskoj živjeti isključivo od koncertne djelatnosti?
- Perspektive nisu briljantne, ali slično je i u mnogim drugim zemljama. Mislim da je kod nas, kad se radi o klasičnoj glazbi, praktički nemoguće živjeti isključivo od koncertiranja. Mladi diplomirani glazbenici, koji žele nastupati, uglavnom će se baviti još i pedagogijom ili svirati u nekom orkestru. Naravno, nije im lako sve to uskladiti, jer vježbanje za koncert traži puno vremena i energije pa će opstati u tom poslu samo oni koji bez njega ne mogu živjeti. Ostali će već naći neku ispriku (ne želim ih kritizirati!). Problem je također što u Hrvatskoj ne postoji tzv. "koncertno tržište", s menadžerima i brojnijom publikom koja ima naviku ići na klasične koncerte. Unatoč tomu, u svakom malo većem mjestu (pa i podosta manjih, naročito onih uz more) postoji neki oblik koncertnog života. Tome mnogo pridonosi i turizam, jer je mnogim inozemnim gostima odlazak na koncerte dio svakodnevnog života. Eto, upravo sam svirao na festivalu u Medulinu i bio sam zadovoljan kad sam ugledao punu crkvu. Ono što Pula i neki puno veći gradovi Hrvatske nemaju to je koncertna dvorana i koncertni klavir. Pod tim sam mislio na "koncertno tržište". Ali, imat ćemo ga jednog dana. Za sad je bitno da koncertni život živi i da se mladi glazbenici školuju, a tu imamo vrlo dobru situaciju. Danas u Hrvatsko imate stotinjak osnovnih glazbenih škola, dvadesetak srednjih i četiri muzičke akademije. Od jeseni će Muzička akademija u Puli, pored već postojećih odjela, otvoriti i odjel za klavir. Uostalom, da je koncertni život ipak bogat, unatoč spomenutim teškoćama, pokazuje i ovaj festival i broj glazbenika koji su na njemu svirali. (Vanesa BEGIĆ)