U nedjelju točno u podne s Agrokorovog tornja skinut je logo tvrtke, a iako većina ureda ostaje u vlasništvu koncerna, dio medija je na prvu loptu taj čin protumačio kao kraj najvećeg poslovnog carstva u državi i konačnu potvrdu pada najvećeg poslodavca u državi Ivice Todorića.
No, predstava s alpinistom koji s vrha tornja, praćen kamerama i fotoaparatima, spušta stilizirano, crveno slovo A, mogla bi značiti i da je sada vrijeme da se vidi koliko je doista izvanredna uprava Agrokora uspjela u osam mjeseci sanirati štetu koju je bivša uprava nanijela najvećoj kompaniji u regiji.
Najkasnije do Božića bit će jasno je li skidanje loga nagovijestilo da koncern više neće postojati, jer bi do tada uprava trebala objaviti barem okvire za nagodbu koju će na usvajanje ponuditi vjerovnicima.
O tome kako će se razriješiti najveća korporativna kriza od osamostaljenja Hrvatske, nitko službeno ne želi govoriti, pa se tako i dalje iščekuju odgovori na najvažnija pitanja: nastavlja li Agrokor kao koncern poslovati i nakon nagodbe, koje tvrtke ostaju u njegovom sastavu, kakva će biti njegova vlasnička struktura i koliko će dugova vjerovnici morati otpisati.
Izvanredna uprava i njezini savjetnici gradili su nagodbu, neslužbeno se moglo čuti, na ideji da se zdravi dio koncerna odvoji u novo društvo, a da s tvrtkama koje ne mogu preživjeti idu i dugovi.
O vrijednosti zdravog društva ovisit će i koliko će se naplatiti vjerovnici, dobavljači, banke, vlasnici obveznica...
Zahtjev dobavljača
Prema onome što je dosad procurilo, u toj bi priči najbolje prošli dobavljači, oni su i dosad jedini vjerovnici koji su naplatili dio svojih dugova, a najlošije će čini se proći neosigurani vjerovnici, oni koji nemaju ni mjenice, niti su upisali hipoteke, pa tako i najveći vjerovnik Agrokora – ruski Sberbank.
Kako bi se što bolje pripremili za pregovore oko nagodbe, dobavljači najavljuju osnivanje Udruge, a u najavi, zanimljivo je, spominju da ta udruga želi biti partner »domaćim bankama« te izvanrednoj upravi u nadolazećem razdoblju.
To na određeni način potvrđuje neslužbene informacije da i domaće banke podržavaju zahtjev dobavljača da se nagodba sklopi tako da otpišu najmanji postotak svojih potraživanja. Dosad su javno govorili da su spremni otpisati tek oko 15 posto svojih potraživanja prema Agrokoru, no dio njih kazao nam je da je to naravno pregovaračka taktika te da su spremni pristati i na više, možda i 25 posto. Računaju oni na podršku domaćih banaka, ali ističu da je ona logična jer banke tako čuvaju svoje ostale klijente od financijskih problema i time se osiguravaju da će im barem oni, kad već ne može Agrokor, biti sposobni plaćati obveze.
Broj tužbi će rasti
No, po svemu sudeći, dobavljači koji su davali Agrokoru pozajmice i za to imaju regresne mjenice morat će se, procjenjuju naši sugovornici, u nagodbi odreći barem 50 posto svojih potraživanja. Ništa bolje neće proći ni kupci obveznica ni banke koje su osigurane hipotekama i njihov bi otpis u nekim slučajevima mogao ići i do 70 posto.
Najviše će u nagodbi izgubiti neosigurani vjerovnici, oni koji su za povrat svojih kredita dobili tek jamstva Agrokorovih kompanija, ali nisu upisali hipoteke na konkretnu imovinu, a među njima je s više od 1,1 milijardu eura Sberbank.
Kako uprava Agrokora nije priznala tražbinu te ruske banke jer je ona pokušava naplatiti sudskim tužbama u regiji, Sberbank unatoč najvećem pojedinačnom potraživanju na nagodbu neće utjecati.
Nakon sklapanja nagodbi broj tužbi kojih već ima na desetke vjerojatno će samo rasti. Uz vjerovnike, činit će to i vlasnik Agrokora Ivica Todorić pa bi sporovi protiv države mogli trajati i kad već svi zaborave što je značilo prizemljeno stilizirano A s početka teksta.
(Jagoda Marić)