Radnik koji sam zatraži raskid radnog odnosa ostvaruje pravo na novčanu naknadu, ako nije mogao u cijelosti, ili djelomično iskoristiti pravo na plaćeni godišnji odmor. Presudio je to Sud Europske unije, pred kojim se našao slučaj jednog dužnosnika uprave grada Beča. On je umirovljen na vlastiti zahtjev od srpnja 2012. godine, no na posao nije dolazio od studenoga 2010. godine. Zadnjih mjesec i pol dana te godine bio je na bolovanju, a potom od siječnja 2011. temeljem sporazuma kojeg je sklopio s poslodavcem, nije trebao dolaziti na posao, ali je nastavio primati plaću.
No, nakon odlaska u mirovinu taj je službenik svom poslodavcu podnio zahtjev za novčanu naknadu za neiskorišteni plaćeni godišnji odmor, tvrdeći da se ponovo razbolio netom prije svog odlaska u mirovinu. Poslodavac ga je odbio jer na temelju uredbe o primicima grada Beča, radnik kojemu je
radni odnos prestao na vlastiti zahtjev, osobito jer je tražio umirovljenje, nema pravo na takvu naknadu.
Slučaj je završio na Upravnom sudu u Beču koji je Sud EU-a pitao o usklađenosti takve odredbe s direktivom o određenim vidovima organizacije radnog vremena. Ta direktiva, podsjeća Sud EU-a, predviđa da svaki radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor neovisno o njegovom zdravstvenom stanju.
"U slučaju prestanka radnog odnosa i kada stvarno korištenje plaćenog godišnjeg odmora više nije moguće, direktiva propisuje da radnik ima pravo na novčanu naknadu kako bi se izbjeglo da, zbog te nemogućnosti, bude isključen od svakog uživanja prava na plaćeni godišnji odmor, čak i u novčanom obliku", navodi Sud, ističući kako u tom smislu razlog prestanka radnog odnosa nije relevantan. Drugim riječima, činjenica da je radni odnos prestao na zahtjev radnika nema utjecaja na njegovo pravo da, ovisno o slučaju, primi novčanu naknadu za plaćeni godišnji odmor koji nije
mogao koristiti.
Sud, pritom, podsjeća na svoju praksu prema kojoj radnik prilikom odlaska u mirovinu ima pravo na novčanu naknadu za neiskorišteni plaćeni godišnji odmor koji nije mogao iskoristiti zbog bolesti. Stoga, u ovom slučaju radnik ima pravo na novčanu naknadu za razdoblje tijekom kojeg je bio na bolovanju.
"Radnik čiji je radni odnos prestao i koji, na temelju sporazuma sklopljenog s poslodavcem, iako je nastavio primati plaću, nije bio dužan dolaziti raditi tijekom određenog razdoblja koje je prethodilo njegovu umirovljenju, nema pravo na novčanu naknadu za prava na neiskorišteni godišnji odmor u tom razdoblju, osim ako zbog bolesti nije mogao iskoristiti ta prava", princip je koji je postavio Sud. Stoga bi Upravni sud u Beču trebao preispitati okolnosti tijekom kojih je radnik u dogovoru s poslodavcem bio kući i primao plaću. Ako je u tom periodu mogao iskoristiti godišnji odmor, onda nema pravo na novčanu naknadu, ali ako ga zbog bolesti nije iskoristio, ima pravo na novčanu naknadu.
Domaći Zakon o radu regulira pitanje naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Tako je u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu razmjerno broju dana neiskorištenog plaćenog godišnjeg odmora. Pritom se ne ulazi u detalje je
li poslodavac inicirao prestanak radnog odnosa ili sam radnik. (G. GALIĆ/NL)