Dok su se sa sumrakom prvi soundsystemi tek zagrijavali (osim onog na dnevnoj pozornici BeachSplash gdje je glazbu još od ranih popodnevnih sati puštala ekipa iz Goulash Diska), u utrobi prirodno klimatizirane štinjanske tvrđave Punta Christo prve večeri Seasplash festivala sinoć je u sklopu DORF-a premijerno prikazan 100-minutni film njemačkog autora Volkera Schanera "Lee Scratch Perry's Vision of Paradise".
Više poetičan i psihodeličan, a manje arhivom potkrijepljen glazbeni dokumentarac o iznimno utjecajnom, ekscentričnom producentu i autoru Lee Perryju, film ipak dovoljno govori o čovjeku koji je ostavio dubok trag u svjetskoj reggae/dub revoluciji - od Bob Marleya preko Mad Professora do Beastie Boysa. Jedan od producenata za koje se smatra da su zaslužni za nastajanje duba, kaže u filmu da je dub 'nedovršena glazba'.
Dijelom je film animiran, posebno kad se Perry bori s vragom koji se, ističe Perry, hrani strahom ljudi. Mrvu je predug, s malo arhivskog muzičkog materijala, a puno vjerskih uvjerenja i vizija, od kralja Salomona (zbog čega autor poteže i do Etiopije) do Marcusa Garweya kojeg rastafarijanci smatraju crnim Ivanom Krstiteljem. U filmu se evocira i posjećuje danas derutna i spaljena kuća u Kingstonu kojoj je sredinom 70-ih bila smještena "Crna arka" ('Black Ark'), Perryjev kultni studio na Jamajci, u kojem je tih godina, kako se navodi u filmu, "mikseta postala glavni instrument , a studio rastafarijanski hram poput Salomonovog". No, film se malo bavi time kako se tih godina nadareni Perry u skučenim tehničkim studijskim uvjetima sjajno snalazio sa zvukom, ritmom, vrpcama, efektima koji su obilježili reggae i dub.
Još tijekom projekcije ovog filma, na glavnoj pozornici 'MainSplash' (i to na sredini, jer su s obje strane soundsystemi), nastupio je talijanski live/studio duo Dub Engine, koji čine Tux (producent, efekti) i pjevačica Sabry (vokal, synth). Stotinjak posjetitelja rasplesali su roots reggaeom, stepper dubom, jungleom i dubstepom, a za njihov psyho-steppa stil zaslužan je britanski i francuski dub nove ere.
Pult su nakon njih preuzeli ljubljansko-zagrebački trio Kali Fat Dub, najavljeni kao "tekstopisci, dvorske lude ili verbalni slikari začarani post apokaliptičnom vizijom današnjice". No, unatoč snažnom soundsystemu, nije dobro ozvučen mikrofon (kao i za Dub Engine-a), pa su tekstovi ostali teško razumljivi, što raspoloženoj publici nije smetalo. Nakon Kali Fat Duba, veći dio prve festivalske noći ustupljen je sastavu Dub Invaders, koji su 2009. pokrenuli članovi francuskog live-dub sastava High Tone, Iza sebe imaju dva albuma i odlične suradnje (El Fata, Zeb Mc Queen, Solo Banton, Echo Ranks).
Prvi lajv bend, koji je od ponoći privukao dosta publike na "LiveSplashu", u osmeročlanoj postavi uključujući i brass sekciju, bio je talijanski The Misty Morning. Nastao 2012. na Sardiniji, bend izvodi i reggae pjesme poznatih izvođača kao što su Abyssinians, Black Roots, Derrick Morgan, Anthony B i Jah Shaka.
Nakon njih je na istoj pozornici nastupio audio i vizualno instrumentalni kolektiv ABOP ('After je bolji od partyja'). Djeluju pet godina, a kao instrumentalisti djeluju i u nekim, više popularnim, regionalnim kolektivima poput Elementala, Pips, Chips & Videoclipsa, Kriesa, Mayalesa, Sinesteta ili pak Pridjeva.
(Z. ANGELESKI)