Poznati pjesnik iz Rovinjskog Sela, Remiđo Sošić, ovih je dana objavio svoju devetu po redu zbirku pjesama "Grozd grojza". Rijedak je to i hvalevrijedan podvig, pogotovo kada se uzme u obzir da su pjesme, koje su nastajale u proteklih dvije, tri godine, ponajviše inspirirane tradicionalnim, da ne napišem starinskim riječima autorovog kraja, koje se pomalo gube iz dnevne i svakodnevne uporabe.
Uz "stare" riječi, kojima autor udahnjuje novi život, važnost i snagu, saznajemo da je i život na selu, običaji i navade rodnog kraja, bilo i ostalo neiscrpno vrelo pjesnikovog stvaralaštva. No, s obzirom da su čak dvije ranije knjige inspirirane "voćnim i koštunjičavim naslovima- "Mendule i smokve" (1989.) te "Kunje i kustanji" (2006.), a posljednja grožđem pitasmo ga u čemu je štos?
Remiđo pojašnjava kako, po njegovom mišljenju postoji velika sličnost između grojza i knjige. Jer, kod grojza konzumiraš bobice, a kod knjige - slova i riječi, a jedno i drugo dušu i tijelo ispunjavaju radošću, veli Seljanski pjesnik, dodavši i da je bilo i krajnje vrijeme da se grojzu/vinu, koje je posljednjih godina dalo toliko reklame prelijepoj Istri, naposljetku oda i pjesničko priznanje.
Inače, "Grozd grojza" zbirka je od 50-ak pjesma koja se sastoji od pet ciklusa - tri pisana na čakavskom (Pučini-delaj danas, Salbun i čuvik, Šparuga), te dva na književnom jeziku (Nudim i Pupoljak). No, unutar obaju po jedna je pjesma napisana i haiku stilom. Zanimljivom je čini i njena oprema - s unutrašnje strane korica nalazi se popis i preslik svih Sošićevih zbirki, a u samoj knjizi sve su pjesme napisane s akcentom. Za bolje snalaženje i prepoznavanje određenih riječi knjiga posjeduje i mini rječnik.
"Grozd grojza" tiskan je u nakladi od 500 primjeraka, izdavač knjige je Čakavski sabor Žminj, a recenzent Drago Orlić, koji je za Seljanskog pjesnika zapisao i da je dobri duh Sela, ali i apsolutni gospodar govorenja te male ali moćne čakavske, vlaške, domaće, uvjetno rečeno-enklave, zvane Rovinjsko Selo.
Istina se, pak, nalazi u "Grozdu grojza", ta istina sazrijeva posebice onda kad grozd grojza počinje šariti. Kad progovori po našu, kad ga svi razume. I ni marende ča ti ga je feta kruha i grozd grojza. Vinograd je središte svijeta - čokot, mjerilo života. Uvjeren je pjesnik u svoje bivstvovanje, u rad, u žuljavu ruku. On je častan poljodelnik, možda jedan od posljednjih, a to će reći ogromno znanje i iskustvo koje ni jedno računalo ne može predvidjeti... i nadasve pjesnik. Za sebe će reći: "Ja san težak". Ča težak? Ti si, čovik moj-težačina! I sve je to mjera, za koju će poslovica reći: "Po vahlju se pozna kosac", zapisao je između ostalog Drago Orlić.
Remiđo Sošić - dobri duh Rovinjskog Sela
Osim, kako ga Drago Orlić, proziva dobrim duhom Sela, Remiđo Sošić vlasnik je i nekolicine vrijednih nagrada, ali i idejni začetnik i osnivač poznatih "Seljanskih susreta". Njegove pjesme i stihovi zastupljeni su u domaćim antologijama "I ča i što i kaj" (1997.), i u "Čakavskom pjesništvu XX. stoljeća (2007.) te u međunarodnim antologijama- "The Falling Rain" (2000.), "Latters from the Soul" (2002.), te u "Izboru tekstova za nastavu književnosti" (2005.) Dobitnik je i Medalje grada Rovinja (1994.) i nagrade "Agostina Piccoli) u Italiji (2006.) Do sada mu je tiskano osam zbirki poezija i humorističke proze: Seljanska besida (1983.), Čuvik i navade (1986.), Mendule i smokve (1989.),Smih je smihu-smih (2002), Lita (1993.), Vrime pasiva (1998.), Smih je smihu- smih (2002.) drugo dipunjeni i prošireno izdanje, te Kunje i kustanju (2006). (N. ORLOVIĆ RADIĆ)